Životinja zvana Odgovornost?

Psi su životinjska vrsta koja je kroz dugu istoriju veoma bliska čovjeku. Od toga da su korišteni kao pomoćnici i čuvari u svakodnevnom životu ( što je slučaj i danas ), do savremenijeg statusa psa kao ljubimca, koji ima ulogu da uljepša i upotpuni život. Uloga psa kao ljubimca bazirana je na emotivnoj komponenti.

Ovakva perspektiva odnosa sa psom pruža mnoge prednosti: Uči nas odgovornosti, povezuje sa prirodom, u razvoju djeteta podstiče osjećaj brige za drugog i daje nam sigurnost neuslovljene ljubavi, kojoj, kao ljudi,
težimo u svim odnosima.

Ipak, veoma je čest slučaj da vlasnici upravo pružanje ljubavi i pažnje smatraju dovoljnim, kako bi, od dana kada pas udje u njihov život, sve bilo u redu.

Već sa prvim problemima pitamo se zašto je pas iznenada promijenio ponašanje. Sklonosti koje nam se ne dopadaju pripisujemo njegovom temperamentu ili osobinama rase kojoj pripada. Česta rečenica vlasnika je i  " On je jednostavno takav " .

Sve ovo načini su da se ogradimo od toga kako smo mi uticali na ponašanje psa sa kojim živimo.

Šta smo uradili, šta nismo uradili, a šta smo uradili pogrešno?

Nemoguće je očekivati od svakog vlasnika da posjeduje sva potrebna znanja i vještine kako bi pas imao besprijekorno ponašanje, niti da uspije sanirati problem koji je već nastao i razvio ozbiljne dimenzije. Ali svijest o tome da smo u potpunosti odgovorni za ono što će pas pokazati nama, porodici i okolini je prvi, ali sigurno i jedan od najvažnijih koraka.

Kada znamo da je sve što se dešava refleksija našeg postupanja sa psom i kada na to ne gledamo kao na problem koji je nastao ko zna zbog čega, kako i zašto, tada ćemo biti spremni i na rješenje. Tu nam može pomoći iskusniji vlasnik, edukacija ili angažovanje stručne osobe.

Važno je da razumijemo da psi ne racionalizuju, oni reaguju. Dok se mi bavimo  razmišljanjem o mnogo komplikovanih stvari istovremeno, jednostavna reakcija vašeg psa, u trenutku će vam pokazati stanje u kome se nalazite, iako tog stanja možda niste ni svjesni. 

Vašu neodlučnost u stavu ili namjeri kada se obraćate životinji, pas će pokazati izborom da li želi da vas posluša ili mu baš i niste interesantni, na vašu paniku u nekoj situaciji pas će reagovati ili bježanjem ili napadom na okolinu, vaša popustljivost poručiće mu: Izaberi kako ti odgovara da se ponašaš.

Psi neprestano dobijaju  nejasne i zbunjujuće signale od svojih vlasnika. Vremenom ova konfuzija izaziva haotično stanje  kod psa, iz čega nastaju brojna neželjena ponašanja.

Pas nije siguran kako da reaguje na vas, šta želite od njega, da li treba da vas brani ili da vas prati, postaje zabrinut za svoje mjesto u vašem čoporu ili preuzima ulogu koja bi trebala biti vaša. Bilo koji od ovih ili drugih mogućih scenarija, kada niste svjesni svoje uloge u nihovom životu, dovešće do problema u ponašanju.
   

Forsiranjem isključivo emotivne komponente u odnosu sa psom koji živi kao ljubimac u kući, potpuno smo zaboravili da je svaki pas prvenstveno životinja, čije su potrebe mnogo veće od pružanja pažnje i adekvatne njege.

Još uvijek mislimo da je postavljanje granica potrebno samo ponekad, a da je disciplina druga riječ za okrutnost prema životinjama. Iako je kompletan prirodni poredak baziran na pravilima i ograničenjima, koje svi moramo poštovati zbog zajedničkog suživota, nerado to primjenjujemo na svog psa. Jer ostali psi su samo psi, dok je naš Mica, Maza, Beba, Ljubičica, Sunce, Šampion, itd.

Upravo fokusiranjem na emotivnu komponentu, potpuno smo zanemarili da se svaki pas vodi instinktima, reaguje po univerzalnim principima koji vladaju u životinjskom svijetu i da smo mu potpuno onemogućili da bude ono za šta ga je priroda stvorila, tretirajući ga kao čovjeka. Da, i vaša Beba i vaš trostruki Šampion su prvenstveno psi, pa onda ono kako ih doživjavate svojom emotivnom stranom.

Možda je problem u terminu. Riječ disciplina asocira nas na starca u dječačkom sirotištu  koji štapom kažnjava neposlušnost. 

Ipak izmedju dicipline i kazne ne stoji znak jednakosti. Disciplina podrazumijeva da u životu svakog psa postoji red, pravila i granice koje su jasno postavljene i definisana uloga vlasnika koji šalje što jasnije signale životinji.

Ako je vaš pas medju onima koji nemaju neku specijalni dnevnu rutinu, ako mu je manje - više sve dozvoljeno i samo ponekad ga ispravljate, kada vas njegovo ponašanje izbije iz takta, ako je njegova fizička aktivnost samo povremena i sporadična i niste sigurni da će vas poslušati van kuće ili u prisustvu drugih pasa, ako je on vaša beba za koju ne vrijede pravila koja važe za ostatak prirode, tada ste vjerovatno i vlasnik sa manjim ili vrlo ozbiljnim problemima koje vaš ljubimac stvara vama i okolini ( u zavisnosti od psa i konkretnih okolnosti ). Ili ćete to vrlo brzo postati.

I tada je vrijeme da preispitate svoju ulogu u scenariju koji se odigrava u vašem domu ili dvorištu. Psi nisu mašine koje neko može popraviti kada dodje do neželjenih situacija, jednostavno vratiti na fabrička podešavanja. Nijedan stručnjak na svijetu ne može psa uzeti i vratiti ga u pakovanju kakvom bismo htjeli, a da naš stav, naše ophodjenje prema psu ostane isto. Takva magija ne postoji. Neko vam može pomoći, ali ne može vaš posao uraditi umjesto vas.


Jer pas će uvijek biti refleksija svoje najbliže okoline u kojoj je vlasnik centralna tačka.

Odgovornost prema tome kako utičemo na njih, koliko smo spremni da učimo, da mijenjamo svoje postupke i budemo svjesni uticaja energije, koju u svakom trenutku projektujemo na psa, stalni je posao. Ali jednom kada se upustite u ovaj proces, shvatićete da odgovornost nije zvijer kakve ste se plašili.

Ipak je mnogo teže živjeti u vrtlogu problema i tražiti krivca negdje vani. Jer, kao i u svim ostalim stvarima u životu, kada se promijenimo, mijenja se i sve oko nas. Univerzum je u tome nepogrešiv.

Kako ritual hranjenja može doprinijeti boljem ponašanju psa?

Psi koji žive kao kućni ljubimci hranu dobijaju od vlasnika, odnosno ne moraju da traže hranu, love ili se izlažu sukobima i opasnosti kako bi imali obrok.

Ipak, instinkti i dalje govore životinjama da za hranu treba da urade nešto. Ovo može biti korisno vlasnicima tokom odgoja, na način da davanje hrane ljubimcima, umjesto jednostavnog sipanja hrane u posudu , postane  koristan ritual koji ce doprinijeti boljem ponašanju.

Kada govorimo o boljem ponašanju, treba naglasiti da  nije riječ samo o tome šta je dobro za čovjeka odnosno vlasnika, nego da se hrana može iskoristiti kao alat pomoću koga postižemo ravnotežu.

Zašto hrana?

Ravnoteža u ponašanju preduslov je da spriječimo bilo koje neželjeno ponašanje. Ravnotežu možemo postizati na različite načine i kroz sve aktivnosti koje obavljamo sa psom. Ipak, hranjenje je nešto što se dešava svaki dan, često i više puta dnevno. Dakle, tu imamo priliku da postignemo rutinu, ponavljanje i kod psa gradimo pozitivnu naviku.

Kako?

Prije nego nahranite psa, pokušajte obavljati neku aktivnost zajedno, najbolje bi bilo da to bude zajednička šetnja. Obavljanje fizičke i mentalne aktivnosti  ( obe aktivnosti su sadržane u disciplinovanoj šetnji) mnogo će značiti Vašem psu, naročito jer ste u tu aktivnost bili uključeni Vi, kao njegov vlasnik, nakon čega je uslijedila nagrada - hrana. Kada ste se vratili iz šetnje, spremite hranu, a od psa tražite da sjedne i sačeka. Kada ste gotovi i ako je pas smiren i bez znakova uzbudjenja čeka hranu, spustite posudu na pod. Ne spuštajte hranu dok god niste sigurni da je vaš pas opušten i da rasterećeno čeka da ga nahranite.

U ovih nekoliko stvari:

-zajednička aktivnost,

-korištenje fizičke i mentalne energije u disciplinovanoj šetnji  

-smirivanje uzbudjenja prije hranjenja i stvaranje svakodnevne navike

obezbijedićete STRUKTURU PONAŠANJA. Dobar vlasnik se razlikuje od nekoga ko samo ima psa po tome što ispunjava više od njegovih osnovnih potreba.

Pored davanja ljubavi i pažnje, budite vlasnik koji pruža sigurnost na način koji je potreban psima, a na kraju i nama, jer živimo zajedno :)

Za dodatna pitanja ili rad sa psima, kontaktirajte nas u inbox :)

Tim Socijalizacija pasa Banjaluka 

Ljudi ostavljaju djecu, a kamoli kučiće

Nedavno sam na ručku na kome je prisustvovalo više ljudi različitih generacija čula komentar : " Ma to je normalno, ljudi ostavljaju djecu, a kamoli kučiće."  U prvi mah ovaj komentar pripisala sam tome što se radi o starijem čovjeku, a nerijetko se medju njima nailazi upravo na ovakvo razmišljanje. Ipak, nije mi dugo trebalo da se podsjetim da godine nisu ono što oblikuje naše stavove. U svemu, pa i u odnosu prema kučićima iz prethodne rečenice, ogleda se naša svijest. Šta je problem sa svijesti, ako će nam baš svako sa kim porazgovaramo na tu temu, reći da je svjestan. I istina je. Samo što svako od nas bira čega će to biti svjestan. Svjestan toga da moraš potrpati kučiće u kutiju, jer se to tako radi, štaviše normalno je i godinama se taj problem tako rješava, ili svjestan da si zapakovao nekoliko života, a ako si iskusniji i zalijepio kutiju, uredno sa svih strana.

Nisam sklona osudama, pa se za ručkom nisam naljutila i posvadjala.  U nekim stvarima sa ljudima je slično kao sa psima. Kada je pas naučen da skače na vas od malena, pa mu to jednog dana zabranite, jer vam više ne odgovara, onog momenta kada pokažete negodovanje na njegovu,do tad , sasvim normalnu reakciju uzbudjenog naskakivanja na vas, pas će pojačati intenzitet skakanja, jer želi da istraje u onom što je naučio, što je za njega normalno, a od vas ne dobija više reakciju na koju je navikao. Sve ono što radi, pojačaće se kako bi od vas iznudio reakciju koju ste mu prethodno pružali, a koja je sada izostala. Slično je i sa ljudima. Da sam rekla nešto gospodinu koji je kučiće u mislima zapakovao i ostavio, a potom sve to zaboravio uz čašu piva, samo bih pojačala njegovo nastojanje da odbrani svoj stav i izazvala svadju, koja ionako ne bi promijenila ništa. Ipak, sve to me podsjetilo da se nešto ipak može i treba mijenjati.

Ne postoje univerzalne istine. Barem za nas ljude. Skolni smo tome da svako ima neku svoju istinu. Ipak, postoje univerzalne vrijednosti. Vrijednosti koje nisu vezane ni za način na koji smo odgajani, ni za religiju, kulturu, obrazovanje, godine ili bilo kakav status. Njih niko nije morao da nam usadi, da nas nauči ili da ih nametne. Njih nosimo u sebi, jer smo na svijet došli kao dio prirode, univerzuma ili Boga, svejedno kako na to gledate. A svijest nije ništa drugo nego saznanje da smo dio cjeline koju treba poštovati i unapredjivati.

Radeći sa psima, svakodnevno se susrećemo sa masom objava o napuštenim životinjama. Ovo ipak, nije priča o tome koliko je to tužno. Svi koji smo u kontaktu sa životinjama znamo da jeste i koliko jeste.

Često me zaboli činjenica da ne mogu uraditi više, jer bilo je i ima dana kada ne znam čime da nahranimo naša četiri psa. Ali svejedno, ovo nije priča o tome.

Ovo je priča o tome da se stvari mijenjaju tek kada se počne mijenjati svijest. A svijest se mijenja primjerom, protokom vremena i ulaganjem energije u ono što želimo, a ne u ono što je loše ili tužno. Ukazivanjem na problem, očekujemo od nekog drugog da ga riješi. Osudom onih koji pakuju " kučiće " u kartonske kutije, dajemo doprinos svijetu u kome je normalno vrjednovati jedan život više od drugog. Jer dajemo energiju njihovim akcijama i takvim i sličnim stavovima. 

Energiju  je uvijek bolje usmjeriti za nešto, nego protiv nečeg drugog. Jer što više pažnje pridajemo nečemu, to nešto će rasti i uvećavati se. Borba protiv nečeg, gotovo uvijek je unaprijed izgubljen rat. Ali boriti se za stvaranje nečeg drugačijeg i boljeg, sasvim je druga stvar.

Možda nikada nećemo promijeniti stav onih kojima je normalno tretirati životinje kao nevažna bića, koja možeš poslati u smrt, pa zaboraviti na to i vratiti se ručku. Ali možemo stvarati svijet u kome su oni izuzetak, a ne pravilo. 

Možemo objaviti psa sa riječima da je on biće, koje će, zbog svojih osobina, sigurno naći novi dom, a ne uz poruku: " znam da uzalud pišem, već mjesecima ga niko neće, a on čeka...", možemo dati bolji primjer, da bismo dobili bolji rezultat. Možemo preusmjeriti svoju energiju na to da radimo ono što je dobro, umjesto da kritikujemo, razgovaramo i zgražavamo se nad onim što je loše.

U životu, kao i kod ove teme, pokušajte sat vremena pričati o nečemu, krtikovati, žaliti se i ukazivati na problem, a onda pokušajte tih istih sat vremena uraditi nešto da se to promijeni. Rezultat vam je sigurno jasan u oba slučaja. Pišući sve ovo, ne mislim da mnogi medju vama koji će ovo čitati ne radite ništa. Naprotiv.  Sve zajedno nas podsjećam da možda ne možemo promijeniti svijet, ali uvijek možemo stvarati novi. Jedan u kome će generacije odrastati sa saznanjem da je svaki život jednako vrijedan. Pa kako, reče gospodin s početka priče, i kučeći.

Ovaj tekst posvećen je maloj Luni, koju smo izgubili prošle godine i našim psima Fridi, Beki, Eni i Tangu.

Ina Jokić

Tim Socijalizacija pasa Banja Luka

Zašto dolazi do problema u ponašanju pasa?

Imate li neki problem ili poteškoću sa svojim ljubimcem?

Na našu adresu stizala su pitanja, koja, sažeto rečeno, obuhvataju pse koji imaju probleme pri susretu sa drugim psima, koji ne žele poslušati neke svakodnevne stvari poput dolaska na poziv, koji vuku povodac, ne žele pustiti neki predmet, reže ili ne dozvoljavaju da im se pridje tokom obroka, ne mogu ostati sami kod kuće itd. Dakle , riječ je o svakodnevnim situacijama sa kojima se može susresti svaki vlasnik.

Šta uraditi u tom slučaju, ono je što se vjerovatno svi pitate...

Sva ova ponašanja imaju zajedničku pozadinu, odnosno razlog zašto ste sa svojim ljubimcem došli u situaciju koju niste sigurni kako ispravno razriješiti.

Za početak, nijedno ponašanje nije nastalo slučajno, niti se počelo dešavati odjednom. Jednostavno, na neke stvari obratimo pažnju tek kada nam počnu predstavljati problem. U tome je prva greška koju pravimo u postupanju sa našim ljubimcima.

Jedna od naših klijentica, napisala nam je kako je pas uglavnom sluša, ali postoje i one situacije u kojima je jednostavno ignoriše. Kroz razgovor se ispostavilo da je njen ljubimac uglavnom ne sluša, a da u par stvari koje su mu po volji, odluči da obrati pažnju na svoju vlasnicu :)

O čemu se radi?

Disciplina nije omiljena riječ medju vlasnicima pasa. :) Medjutim,nedostatak discipline dovodi do toga da vremenom pas bira da li će vas poslušati ili ne. Tačnije, ako mu je nešto interesantnije od vas u tom trenutku, vjerovatno vas neće poslušati, ako mu se ne dopada to što od njega tražite, vjerovatno vas neće poslušati, ako baš ne mora, vjerovatno vas neće poslušati. 

Najlakše je sve ovo objasniti primjerom kada psa učimo da ide na svoje mjesto. Pas zna gdje mu je mjesto i većinom vas posluša kada to od njega tražite, medjutim kada se npr. sprema hrana u kuhinji ili se u kući dešava nešto što je životinji zanimljivo, on baš i nije voljan da ode na mjesto i pokušaće na nekoliko načina da vas ne posluša. Ili će vas ignorisati, ili će krenuti prema izvoru uzbudjenja ( kuhinji, ulaznim vratima...) ili će sjesti ili leći na neko drugo mjesto koje je bliže onom što ga u tom momentu zanima. Sve to je znak da on u tom momentu radi ono što je sam odabrao, a ne ono što ste od njega tražili i da na ove ( i brojne druge ) načine testira našu volju. U testiranju naše volje psi mogu biti veoma simpatični, pa im u tim situacijama često popustimo. Popuštamo i kada nemamo dovoljno vremena ili volje da neku vježu odradimo do kraja. Popuštamo, u suštini u brojnim situacijama. 

Ovdje nije riječ o tome da morate biti strogi ili praviti robota od svog ljubimca. Riječ je jednostavno o tome da u svojim zahtjevima morate biti dosljedni i odlučni. Ako ste od 10 situacija, psu u 5 slučajeva nešto zabranili, a u ostalih 5 ( iz brojnih razloga ) mu to isto dopustili, on će od vas dobiti poruku: Ne moram baš uvijek da poslušam ovo. Nedostatak discipline tako će se iz nekoliko bezazlenih, svakodnevnih situacija pretvoriti u neposlušnost i u onim poljima koja vam, kao vlasniku zaista predstavljaju problem, čije će rješavanje, jednostavno prevazići vaše mogućnosti u datom trenutku. Vlasnici nam se često javljaju upravo u ovoj fazi, kada često čujemo zaista više ne znam šta da radim.

Disciplina u odgoju psa, je pored fizičke aktivnosti, ljubavi i pravilne brige ključna za suživot sa psom. Ono što uvijek naglašavamo, diciplina ne znači kažnjavanje psa ili uskraćivanje njegovih želja. Ona podrazumijeva dosljednost u pristupu ( ako ste korigovali psa u momentu kada npr. grize namjestaj, to ne mozete učiniti samo nekoliko puta, to morate učiniti u svakoj narednoj situaciji kada pas radi istu stvar i vaša korekcija treba kao rezultat imati to da pas prestane to da radi i tek tada je vježba završena ), pravila i granice. Pravila i granice podrazumijevaju usmjerenja koja dajemo psu. Ako šaljemo nejasne signale ( u jednoj situaciji istu stvar dozvoljavamo, a u drugoj branimo ), pas neće biti siguran šta treba da radi ili će birati kada da nas posluša. 

Takodje, u radu sa našim klijentima naglašavamo koliko je važan tajming za način na koji psi uče. Tajming podrazumijeva pravi trenutak da ispravite psa kada radi nešto što ne bi trebao, a da on razumije šta ste u tom momentu uradili. Pravi tajming je trenutak kada neželjeno ponašanje tek počinje i u tom momentu treba da se desi vaša jasna i odlučna korekcija. Tako će pas povezati to što je u tom momentu učinio sa tim da se vi sa tim ne slažete.

Pravila i granice u svijetu životinja, odvijaju se tiho, bez buke, prirodnim uspostavljanjem reda, jezikom tijela i nedvosmslenim odlučnim potezima u grupama u kojima se jedinke nalaze. Dakle, iz životinjskog svijeta treba da naučimo da disciplina nije nasilna, glasna, haotična ili impulsivna. Pravila i granice uspostavljaju se na prirodan način ukoliko ste dovoljno odlučni, imate jasnu namjeru i projektujete svoju volju kroz energiju koju upućujete životinji. Na ovaj način uspostavlja se odnos povjerenja i poštovanja  prema vlasniku, koji je u očima psa predstavlja lidera sigurnog u svoje postupke, koga će životinja prirodno pratiti. I prije nego što počnemo raditi sa njima na svemu što bi smo , u zajedničkom odnosu, htjeli popraviti, potrebno je da poradimo na sebi i slici koju kao vlasnici šaljemo svojim četvoronožnim prijateljima.

Za sva dodatnja pitanja i pomoć u odgoju kontaktirajte naš tim na FB profilu Socijalizacija pasa Banjaluka.

Kako je bilo na prvoj radionici iz oblasti psihologije i ponašanja pasa?

Radionica "Psi i gradsko okruženje" održana 29. novembra prošle godine, obilježila je kraj jedne lijepe i uspješne godine za naš tim. Temom života pasa u gradovima, prilagodjenog čovjekovim svakodnevnim navikama, nastojali smo obuhvatiti osnove odgoja pasa i neke od osnovnih razloga zbog kojih dolazi do nevolja u suživotu vlasnika i psa. 

Iz našeg ugla, bio je ovo jedan zahtjevan zadatak. Svaki vlasnik želio bi odgovor na svoje konkretno pitanje, recimo, zašto moj pas vuče povodac i kako da to ispravim. Medjutim, iza svakog ponašanja stoji odredjena pozadina koja je uslovila to ponašanje. Ona obuhvata niz svakodnevnih navika koje pas ima, nepravilnu socijalizaciju ili njen nedostatak tokom odrastanja, ponašanja koja smo nesvjesno odobravali, a kasnije su stvorila ozbiljnije probleme, nedostatak discipline, neispunjavanje prirodnih potreba pasa, itd.

Sve ovo nastojali smo obuhvatiti prvom radionicom iz oblasti psihologije i ponašanja pasa. 

Kako smo odabrali teme?

Jednostavno, ono sa čim se svi kao vlasnici pasa susrećemo svakodnevno, a o čemu ne možemo pronaći dovoljno informacija koje su nam potrebne ili barem ne na jednom mjestu :)

Radionicu smo počeli razlikom izmedju psa koji zna komande i psa koji je uravnotežen i stabilan. Vlasnici često od psa traže poslušnost prije stabilnosti, što predstavlja jednu od prvih grešaka. 

Psi i gradsko okruženje 29.11.2015. Banja Luka

Često čujemo kako je pas savršeno poslušan u jednom trenutku, a već u drugom nas ignoriše i ne reaguje na ono što od njega tražimo. 

Uglavnom sa psom radimo na učenju komandi, koje jesu korisne, ali ne i dovoljne kada je u pitanju emocionalno stanje psa. Svaki pas je poslušan kada mu nešto nije zanimljivije od nas. A u vanjskom svijetu, odnosno šetnji ili parku za pse, to je uglavnom sve :) 

Naš prvi zadatak kao vlasnika je korigovati pretjerano uzbudjenje. Izvor uzbudjenja za psa može biti bilo šta, od drugog psa, do gostiju koji dolaze u kuću, loptice u parku za pse itd. Pas koji je navikao da na podražaje iz okoline reaguje na uzbudjen način, svaki put kada se pojavi neki oblik uzbudjenja, biće fiksiran upravo na izvor uzbudjenja. Fiksiran podrazumijeva da je njegov um u tom momentu blokiran i usredsredjen samo na objekat uzbudjenja. Ovo je momenat u kome nas pas uglavnom ne doživljava i ignoriše i koji mi vlasnici zovemo neposlušnost. 

Dakle, ne podsticati uzbudjeno stanje psa i smanjiti intenzitet uzbudjenja naš je prvi zadatak. Mnogo je načina na koje nesvjesno podstičemo uzbudjenje kod svog ljubimca u svakodnevnom životu o čemu je takodje bilo riječi. Na žalost, jedan tekst ostavlja premalo prostora za ovu temu, pa ćemo za nju napraviti mjesta na budućim radionicma.

Zašto nas psi ne slušaju II dio :)

Pored brojnih razloga neposlušnosti jedan od češćih je i naš način obraćanja psima. Često zanemarujemo govor tijela i energiju koju kroz riječi upućujemo životinjama. Što je zanimljivo, jer to je ono što oni najbolje razumiju. Kada nas pas ne sluša često se iznerviramo, naljutimo, frustriramo, vičemo ili uzbudjeno ponavljamo komandu, ali reakcija izostaje. Zašto? Psi ne prate nestabilne lidere. Čovjek je jedina jedinka u prirodi koja prati nestabilnog vodju. Ipak, u životinjskom svijetu kada je u pitanju stabilnost, instinkti ne zakazuju, pa se morate truditi biti istinski smireni i odlučni u svojim namjerama, kako biste zaslužili biti neko koga će pas prirodno slijediti. 

Uzbudjenje, nesigurnost, vikanje, nerviranje odlike su slabosti u životinjskom svijetu i ovim metodama teško ćemo postići poslušnost svog ljubimca.

Govorili smo i o važnosti discipline u svakodnevnom životu psa, dakle o pravilima i ograničenjima koja stvaraju strukturu ponašanja. A struktura je upravo ono što obezbjedjuje stabilnost. Psima je potrebno usmjerenje, koje usljed dugog suživota sa čovjekom, psi očekuju od nas. Usmjerenje šta da rade, kuda da idu, kako da se ponašaju. Ukoliko im ovo ne pružimo oni postavljaju svoja pravila i granice, koje pored toga što stvaraju probleme vlasnicima i psa dovode u stanje neusmjerenosti, nepovjerenja prema nama i generalno haotičnog svakodnevog života. A svaki haos izvor je stresa koji za životinju, kao i za čovjeka predstavlja jedno potpuno nezdravo stanje.

Bilo je riječi i o izazovima šetnje i svemu što je potrebno uraditi kako prije izlaska iz kuće, tako i u toku same šetnje, kako bi i za vlasnika i za psa ova svakodnevna aktivnost prošla bez većih poteškoća.

Za kraj pažnju smo posvetili i znakovima opasnih ponašanja pasa pri susretu sa drugim psima i pravilnim načinima njihove korekcije. Na žalost, samo onoliko koliko nam je vrijeme dozvoljavalo, ali i ova oblast tema je jedne posebne buduće radionice :)

Kao i u svim oblastima, pravilno pojasniti osnove i postaviti ispravne temelje uvijek je najteže, zato je ova prva radionica bila naš veliki izazov.

Hvala svima koji ste nas svojim prisustvom u tome podržali. Vama koji ste se interesovali, ali niste bili u mogućnosti biti sa nama. I vama koji ćete prisustvovati svim budućim druženjima namijenjenim razumijevanju prirode pasa.

Najljepše hvala i našem fotografu Nini :)

https://www.facebook.com/Nino-Salcin-Photography-462716080583118/?fref=ts

Vidimo se u 2016. !!! :)

Tim Socijalizacija Pasa Banja Luka

Mladen Miljuš, psihologija i ponašanje pasa 066 185 852

Ina Jokić, saradnik za odnose s javnošću 065 017 063