Udomio sam dobrog čovjeka... :)

U vrijeme praznika sjetimo se dobrih i lijepih stvari kojih bismo trebali da se sjetimo svakog dana. Kao što je program na nekom uredjaju podešen da uvijek u isto vrijeme radi iste stvari, tako se i mi u jednom dijelu godine, po obrascu, sjetimo da budemo srećniji, obzirniji prema drugima i pomognemo svijetu da bude ljepše mjesto. Ideja da svijet postane ljepši tako što ćemo svi učestvovati po malo, svakako je nešto što treba pozdraviti, pa makar to bilo i nekoliko dana godišnje. Ipak, postoje stvari kojih se treba sjetiti i onda kada nas marketing velikih svjetskih kompanija sa televizije ne podsjeća da trebamo biti dobri jedni prema drugima, jer je došao kraj još jedne godine. 

U tome što ćemo obradovati nekog novim telefonom, sebe svečanom haljinom ili novogodišnjim putovanjem nema ništa loše, naprotiv. Kada bismo ugadjali sebi i onima koje volimo dovoljno često filmski scenario života definitivno bi dobio bolje kritike. I ako je već kraj godine vrijeme da se sjetimo da sve može biti svjetlucavije, ljepše i sa nadom u još jedan novi početak, trebamo se sjetiti i onih koji nemaju mogućnost izbora, koju mi ljudi zanemarujemo kao nešto što se podrazumijeva.

Mi imamo prijatelje, obaveze, porodicu, internet, filmove, igrice, putovanja, popodnevne kafe, knjige, telefone, druženja i hobije, renoviranje stana, pranje auta, poslovne sastanke, romantične večeri, pozorište, kupovinu, planove... Ili barem nešto od toga svega. Ili mnogo više od svega toga. Oni imaju samo nas. I kako Mladen često kaže : " Tužno je, Inice, što zaboravimo da psi stalno gledaju u nas. I onda kada mi ne gledamo u njih. Čekaju da obratimo pažnju, čekaju da vide šta je to što mogu uraditi za nas. Čekaju našu pohvalu, odobrenje, neki znak." I stvarno, naši psi neprestano čekaju da pogledamo u njihovom pravcu. Iako to ne posmatramo na taj način, naša pažnja usmjerena prema njima je poklon i nagrada. I vjerovatno za bilo koji postupak, koliko god on velikodušan bio, nećete dobiti veću zahvalnost. 

U godinu koja dolazi udjite sa još jednom odlukom na svom spisku, bio on na papiru ili samo kao plan u vašoj glavi da vrijeme koje dolazi, iskoristite za bilo kakvu vrstu napretka. Obratite pažnju na njih. Oni imaju potrebe, jednostavne i nezahtjevne, ali i veliku prazninu, ako u vrtlogu svojih preokupacija zaboravimo da ih ispunimo. Omogućite im da trče, da borave sa drugim životinjama, da zajedno sa vama uče nove stvari, obezbijedite im strukturu ponašanja kako bi bili u ravnoteži i sa što manje stresa, živite sa njima, umjesto da oni samo postoje u vašem životu.

Život sa psom je vrijednost sama po sebi, koja ne zavisi ni od toga kojeg ste psa uzeli, ni da li ste ga kupili ili udomili, ni da li je pas po našim, ljudskim standardima dovoljno lijep, pametan ili vrijedan tudje pažnje. Svaki pas, koji je odredjen dio života naš saputnik, pružiće jednaku sreću i ispunjenje onom ko u ovim životinjama traži prijatelja. Oni koji u njima traže nešto drugo, zanimaciju i trenutno ispunjenje mogu pronaći i u najbližim trgovačkim centrima. Statusnih simbola i igračaka ionako ima u raznim oblicima i veličinama.

Neko je davno rekao: "Šta bi pas rekao o vama da može govoriti?"  Možda ima i onih koje bi odgovor na ovo pitanje mogao uznemiriti ukoliko o njemu razmisle. Ali ne brinite, vjerovatno bi rekli samo najbolje. Jer pas liže i ruku koja ga udara. Ipak, da oni mogu da biraju kao što to radimo mi, da li biste imali dovoljno kvaliteta da budete odabrani? Iskreno i od srca se nadamo da biste ih imali. 

Mada, oni nikada ne bi izabrali nikog osim vas. Što se njih tiče, njihov vlasnik najbolja je rasa koja postoji, neko ko je vrijedan tudje pažnje, neko kim se treba pohvaliti pred drugima i neko čija bi slika sigurno stajala na njihovom profilu, medju objavama ukusnih koskica i mirisnih obroka. Budite im zahvalni na tome, jer oni su vama zahvalni zauvijek i za najmanji trenutak pažnje. I volite svog sadašnjeg ili budućeg psa, ne zato što je u očima okoline još jedan plus vašoj ličnosti, nego zato što ste dobili prijatelja kome nikada nećete moći biti odaniji nego on vama. 

Ekipa Socijalizacije pasa vas podsjeća da udomljene životinje nisu ništa manje vrijedne od ostalih. Imamo 4 njuške i 16 šapica da to dokažemo. Srećni praznici!

Ina Jokić

Zašto ne postoji nešto kao " pas koji treba da živi napolju " ?

Mi razmišljamo o psima kao o članovima porodice, često  sa njima dijelimo krevet i provodimo vrijeme u istoj sobi. Ali u nekim domovima, psi se ne smatraju porodicom – nije im dozvoljeno ulaziti u kuću. 

Mit “dvorišnog psa” još uvijek postoji, iako udruženja za spašavanje i  zaštitu životinja apeluju na to da bi psi trebali boraviti u kući, posebno za vrijeme oštre hladne zime.

Uprkos svemu tome, hiljade pasa borave vani, često i na lancu, nezaštićeni od vanjskih uslova. Vrijeme nije jedini razlog zbog kog psi ne bi trebali boraviti vani, nezaštićeni.

Ovo su neki od njih:

“Ako čuvate psa vani to za njih podrazumijeva život samoće i frustracije.”

“Psi su veoma socijalna bića čiji preci – vukovi žive u čoporima. Vukovi love zajedno, spavaju zajedno i igraju se – zajedno.” 

“Psi koji su ljubimci nemaju svoj pseći čopor. Imaju samo nas. Uskraćivanje ljudskog prijateljstva i kontakta na taj način što ih tjeramo da žive vani, guši njihove prirodne potrebe i na poseban način je i okrutno.”, kaže Rob Halpin za The Dodo.

Dr. Rob Proietto, veterinar iz Njujorka, objašanjava kako psi ne bi trebali živjeti vani svoj čitav život, ali i da postoje neki psi koji uživaju u provođenju većine svog vremena vani. 

“Mnogi psi vole da borave vani, a u nekim ruralnim područjima i preferiraju dvorište. Ali psi se mogu veoma brzo pregrijati u toplim klimama, a hipotermiju dobijaju u hladnim i vlažnim uslovima. Ne postoji nijedna rasa koja bi mogla cijeli svoj život provoditi vani – psi su domaće životinje i one se oslanjaju na ljude za ugodnost i sigurnost."

Kao i ostali zaštitari, Adam Goldberg iz Floride, vidio je kakve sve posljedice mogu nastati kada pas živi vani. 

“Jedna od najokrutnijih stvari što možete uraditi psu jeste da ga zavežete za lanac na dug period vremena. To je okrutno i nehumano! Psi držani na lancu gledaju kako se svijet i sve na njemu kreće i zamišljaju kako bi bilo da su i oni slobodni.”

 Pozvao se na priču o Houp, trogodišnjoj ženki pit bula, koja nikad nije živjela u kući sve do dolaska u sklonište. “Imala je tvrde žuljeve na laktovima i zglobovima od spavanja na čvrstim podlogama – betonu.” 

Dok je živjela vani, nikad se nije mogla naučiti kućnom ponašanju; nije dobila adekvatnu disciplinu koju većina pasa dobije od njihovih porodica. Trebala je da se prilagodi kućnom okruženju i da nauči da ne smije krasti iz smeća. 

“Nije joj dugo trebalo da se nauči kućnim manirima i da postane pas koji spava sa svojom porodicom u toplom krevetu. Žuljevi su joj polako omekšali, a stanje kože i dlake joj se popravilo zbog zaštite od vanjskih uticaja i buva. Sada živi sretna kao dio porodice koja je voli.” Houp je bila jedna od sretnih – postoji mnogo pasa koji nikad ne dožive srećni kraj i provedu svoj cijeli život vani, nikad ne znajući kako je biti “dio čopora”. "

Prije više od 10.000 godina, psi su pripitomljeni: Oni čeznu za ljudskim prijateljstvom koje im je neophodno. “Vaš pas će jedino biti sretan dok živi vani ako i vi živite sa njim – vani."

Tekst preuzet sa www.thedodo.com

Imate poteškoće sa svojim psom? Da li je reaktivnost vaš problem?

Mnogi vlasnici pasa imaju problema sa prenaglašenim reakcijama svojih ljubimaca na različite podražaje iz okoline, poput susreta sa drugim psima, jakih zvukova, susreta sa nepoznatim ljudima, prolaska biciklista, motora ili automobila ili bilo kakvih iznenadnih situacija. 

Odredjen broj pasa burno reaguje u ovakvim okolnostima, a vlasnici često navode da njihov pas ima probleme u ponašanju, sa kojima ne znaju kako da izadju na kraj. Često se takve reakcije pripisuju tome da pas nije pravilno odgojen ili da je to, jednostavno, dio njegovog temperamenta.

Potpuno je normalno da pas osluškuje, njuši, posmatra, odnosno reaguje na bilo koju situaciju koja je za njega nova, ali ukoliko na podražaj, poput jakog zvuka neprestano laje, pokušava da se sakrije ili pobjegne, vrti se u krug i vuče povodac, nekontrolisano trči ili skače, tada njegova reakcija nije uobičajena i možemo reći da se radi o reaktivnom psu.

Dakle, ukoliko imate psa koji na normalne situacije, reaguje preintenzivno, najvjerovatnije imate reaktivnog psa.

Reaktivni psi većinu vremena provode u stanju napetosti i stalno su na oprezu oko stvari koje se dešavaju oko njih, za razliku od nereaktivnih pasa koji vrijeme uglavnom provode opušteno i zainteresovano  za dešavanja u oklini, ali nemaju potrebu da upozoravaju ( npr. režanjem ) kada dodje do neke nove i nepoznate situacije.

Zašto je vaš pas raktivan?

U pozadini reaktivnosti ne nalazi se samo nedisciplina ili temperamentnost vašeg psa.  Razlozi mogu biti uslovljeni genetikom, uslovima prije i nakon okota, pa tako ukoliko je majka bila izložena stresnim situacijama tokom trudnoće, štenci imaju veću vjerovatnoću razvijanja osobina poput pretjeranog straha, uznemirenosti, hiperaktivnosti itd. koje dovode do nepredvidivih reakcija pasa u kasnijem periodu na dešavanja u svakodnevnom životu.

Istraživanja pokazuju i da prerano odvajanje od legla može biti uzrok ovakvih stanja, jer je boravak u leglu jedan od prvih oblika socijalizacije psa, u kome štenci uče komunikaciju sa drugim jedinkama ( npr. uče da je njušenje sa drugim psima potpuno normalno, dok reaktivni psi, ukoliko ih novi pas njuši postaju uzmenireni i počinju ili da bježe ili odmah napadaju)

Kako pomoći reaktivnom psu?

Svako reaktivno ponašanje psa uslovljeno je nekom emocijom koju pas proživljava ( strahom, nesigurnošću, itd.) Za početak tokom šetnje obratite pažnju koji podržaji iz okoline najviše uznemiravaju vašeg ljubimca i navode ga na burne reakcije. Kada to ustanovite, pokušajte u početnoj fazi rješavanja problema psa što manje izlagati situacijama na koje reaguje, kako bi izlazak iz kuće ili dvorišta za njega postao što pozitivnije iskustvo. Ukoliko pas npr. reaguje na zvuk sirene automobila ili brujanje motora, pokušajte ga, za početak izvoditi na mirnija mjesta. Teorija da psa treba izlagati onom čega se plaši,proizvešće samo još veći stres, nikako prevazlaženje problema. Imajte ovo na umu, jer svaki intenzivan stres ili kontinuirano napeto stanje u kome životinja živi negativno se odražavaju na njihov imuni sistem i cjelokupno zdravlje.

Samo postepenim izlaganjem situacijama koji se pas plaši ili na koje pretjerano reaguje može dovesti do poboljšanja. 

Dakle, prije postepenog izlaganja ovakvim okolnostima, potrebno je da pas izlazak u vanjski svjet počne doživljavati kao nešto pozitivno, a ne kao prostor u kome mora biti na stalnom oprezu. Takodje, tako stiče i povjerenje u vas, kao vlasnika, da ga vodite na sigurno mjesto i da uz vas nema potrebu da se osjeća nesigurno ili uplašeno. 

Reaktivni psi najveći dio vremena provode osjećajući se napeto, a naš zadatak, kao vlasnika, je da mu omogućimo da što veći dio dana provede u opuštenom stanju, kako bi  osjećaj da mora neprestano da pazi i da se plaši postepeno iščezao.

Reaktivnost svakog psa uslovljena je različitim stvarima, pa je u rješavanju ovog problema kod svake jedinke neophodan potpuno individualan pristup, u zavisnosti od toga na šta pas reaguje i koliko je dugo vremenski  proveo u stanju stresa.

Za sva dodatna pitanja kontaktirajte FB profil Socijalizacija pasa Banja Luka.

- Mladen Miljuš- psihologija i ponašanje pasa

- Adaptacija teksta - Ina Jokić, saradnik za komunikaciju i odnose s javnošću

Zašto nas psi ne slušaju?

Svima nam se dešava da naš ljubimac ne želi da nas posluša kada od njega nešto tražimo. Bilo da se radi o tome da pas ne želi da dodje, pusti igračku ili sidje sa kauča, neposlušnost koja se svakodnevno ponavlja, kod vlasnika vremenom izaziva napetost i frustraciju. Često kažemo da je naš pas nemoguć, da namjerno nešto radi, da zna šta od njega tražimo, ali ne želi poslušati i slično.

Zašto dolazi do neposlušnosti i kako riješiti problem nerazumijevanja izmedju nas i našeg ljubimca?

Za početak, psi nisu zlonamjerni i ne rade stvari kako bi nas iznervirali. Uzroci neposlušnosti mogu biti brojni, od toga da pas ne razumije šta od njega tražimo, toga da nismo uspostavili medjusobni odnos poštovanja i da pas ne shvata ozbiljno naš zahtjev, da nismo dovoljno jasni u svojim namjerama ili da mu je u datom trenutku nešto mnogo interesantnije od onog što smo od njega tražili ( distrakcija ).

Kada od psa nešto tražite budite jednostavno kratki i jasni.

Puno riječi ili čak i naučenih komandi, koje izgovorimo jednu za drugom, mogu samo zbuniti našeg ljubimca. Ako je pas naučio na komandu "lezi", često ćemo nakon što ne posluša na prvu, reći stvari poput "Lezi dole", " Šta sam rekao,  Tobi, lezi", " Jesam li rekao da legneš" itd. 

Sa druge strane, ni stalnim ponavljanjem iste komande nećemo postići mnogo. Ako ste psa jednom pozvali komandom "dodji", on vas je čuo, možda i pogledao, ali nije došao. Pozovite ga ponovo.  Vaš poziv bi trebao da zvuči odlučno, sigurno i sa stvarnom namjerom da vas pas posluša. Ako se to ne desi, svako sljedeće ponavljanje komande "dodji" neće imati efekta takodje. Dakle, od toga da stalno ponavljate dodji, dodji, dodji i uz to vjerovatno postajete sve napetiji, jer vas pas ignoriše, nećete imati mnogo koristi.

Kao vlasnici treba da znamo da pas neće poslušati nekoga ko je ljut, frustriran, iznerviran, bez samopuzdanja i jasne namjere ili nekog koga ne smatra autoritetom. Treba napomenuti da se pod autoritetom ne smatra uobičajeno shvatanje " ko je gazda" ili "ko je glavni", već to da vas pas poštuje i doživljava kao osobu koju treba poslušati.

Ako niste uspjeli dozvati psa, nemojte da vas bude sramota da se uputite prema svom psu. Od tada na dalje slijedi vježba discipline. Dodjite do psa ( ako uspijete doći, jer postoji mogućnost da će bježati; u tom slučaju napravite par koraka prema njemu i čučnite, pas će sam doći do vas ) Stavite mu povodac i odvedite ga na mjesto na koje ste željeli da dodje kada ste ga prvobitno dozivali. Prije nego što stignete na to mjesto, jasno i razgovijetno ( ali bez ljutnje ili povišenog tona ) recite "dodji".

Dakle, izuzetno je važno da ga dovedete na mjesto sa koga ste ga zvali  prvi put. Kada ste već tu, možete tražiti od psa da sjedne što će mu omogućiti da se smiri i shvati sve što ste uradili. Dok mu to govorite trebalo bi da imate njegovu punu pažnju i da vas gleda u oči.  Onog momenta kada pas malo spusti glavu ili skrene pogled u stranu, možete biti sigurni da je vježba završena. Pas je shvatio zašto se nalazi tu. Vježbu nakon nekog vremena možete ponoviti i naravno, izdvojite vremena da je izvodite svaki dan, dok životinja ne usvoji ovo ponašanje kao normalano.

Kasnije kada vam pas dodje na prvi ili drugi poziv, nagradite ga poslasticom ili  ohrabrenjem i maženjem kako se ne bi navikavao samo na hranu kao nagradu ( jer je nećete uvijek imati sa sobom )

Takodje, je važno da kada radite ovu ili bilo koju drugu vježbu sa psom ne budete emocionalni, već što više smireni i neutralni, sa dosta sigurnosti u ono što radite.

Trebamo imati u vidu da od psa ne možemo očekivati da bude savršeno poslušan na prvu, kada se nalazi u okruženju u kome postoji niz stvari koje su zanimljivije od nas, čak i od poslastica koje imamo. Ukoliko se pas igra sa drugim psima ili se nalazi u okruženju u kome je za njega mnogo novih dešavanja ili mirisa, moramo biti svjesni da ćemo teže privući njegovu pažnju nego inače. Zato se nemojte ljutiti na svog psa. Umjesto toga, disciplinu, poštovanje i povjerenje počnite vježbati kod kuće ili u nekom okruženju gdje nema mnogo stvari koje bi mu odvukle pažnju.

Moramo biti svjesni da pas ne može uraditi ono što mi želimo, ako ga prethodno nismo tome naučili.


Dakle pas neće doći do nas, ako prethodno nismo izdvojili vrijeme da sa njim vježbamo dolazak.

Zato se ne trebamo ljutiti na životinju ili se osjećati iznervirano, jer je naš pas nemoguć i jednostavno ne sluša, nego se trebamo zapitati koliko smo vremena i pažnje zaista posvetili da ga naučimo i da izgradimo medjusobno povjerenje.

Svako učenje za psa predstavlja mentalni izazov. Svaka mentalna aktivnost jednako je korisna za psa kao i istrčavanje ili kvalitetna hrana koju mu pružate i bitan je dio razvoja našeg ljubimca. 

Takodje, svaka nova stvar koju naučite zajedno, produbiće odnos povjerenja i privrženosti izmedju vas i psa, a to je  jedan od glavnih razloga zašto smo se odlučili na život sa njima, zar ne?

Posvetite im vrijeme i olakšajte sebi! Srećno!

Tim Socijalizacija pasa Banja Luka


Za savjete i pomoć u odgoju kontaktirajte nas u inbox:

FB: https://www.facebook.com/socijalizacijapasa.banjaluka?fref=ts

   

Nema azila za primitivizam

Piše: Ina Jokić

Banja Luka ima ogroman problem sa psima lutalicama, koji osim što svakodnevno prijete ovom mirnom gradiću, narušavaju i sliku grada brojnim civilizovanim turistima koji će nas, upravo zbog ovih pasa, zapamtiti kao primitivno pleme na ivici urbane Evrope. Mediji daju svoj maksimalan doprinos kako bi se javnost upozorila na ove zvijeri i  njihove opasne namjere. Sada se već nije šaliti, što su shvatili i gradski oci , gradjanima našeg grada dobro poznati po efikasnom i brzom rješavanju svih problema koji muče zajednicu. S obzirom na ozbiljnost situacije, na ovaj problem odgovorili su još ekspresnije. Nije da nismo navikli, ali im svakako hvala.

Od kada su krvoloci pohvatani ( iako se priča da još po koji vreba iz mračnih ćoškova ) mirnije spavaju svi koji znaju hodati, voziti bicikl, svi koji su ikada vidjeli psa ili za njega čuli. Tačnije mirnije spavaju svi, osim onih koji spadaju u ljubitelje životinja, ali o toj sekti ćemo nešto kasnije. 

Da cijela stvar bude gora, pričalo se po našem malom, mirnom gradu, rasterećenom svih drugih briga i o tome da ove nemani laju, ali i trče. To je cijeloj priči dalo još jeziviji ton, u čemu je saglasna javnost ove, inače harmonične sredine.

Kao što svaki racionalan čovjek može da pretpostavi, lutalice se stvaraju iz čista mira i razmnožavaju se enormnom brzinom u cilju narušavanja našeg mira i komfora u gradovima koji pripadaju nama, jer je svijet uredjen tako da služi čovjeku.
Čovjek je, prirodno, miljenik univerzuma i treba da eliminiše sve što mu stane na put. 

Izabrani smo od strane viših sila kao bolji i vrjedniji od ostalih vrsta i samim tim, svoju superiornost treba da demonstriramo na svakom koraku.

Ukoliko neko od gradjana to još nije znao, cilj života jednog psa je da napadne i povrijedi čovjeka.

Treba znati i to da preferiraju djecu, starije i nemoćne osobe, mlade mame, djevojke koje ( sasvim prirodno)  vrište i psuju pri susretu sa psom, zatim dobronamjerne komšije, zabrinute za vlastitu sigurnost, ali i  zdrav razum sustanara koji se odlučio živjeti sa psom... Ukoliko ne pripadate nekoj od ovih kategorija, svejedno se ne trebate osjećati sigurno, s obzirom da svakog dana pronalaze nove razloge za napad i situacija je uvijek nepredvidiva. 

Jedino rješenje je strah.

Gradjanima se savjetuje da se aktivno boje pasa, da šire paranoju javno, ali i razgovorima uživo, da uče djecu od malih nogu da će ih pas ujesti i da ne održavaju kontake sa vlasnicima pasa.

Komšijama koji su do sada trovali pse, savjetuje se da sa tim nastave u cilju stvaranja humanijeg društva bez pasa. Krajem godine ovakvi odgovorni i aktivni gradjani, mogli bi biti dobitnici nagrade za ljudskost i doprinos razvoju lokalne zajednice.

Možda vam se čini da psi ne napadaju ljude, ali uz malo zdravog razuma shvatićete da je i to izrežirano. To je dio plana obmane javnosti i čisti pseći spining. Dakle, pri svakom susretu sa psom budite u pripravnosti da opsujete, predjete na drugu stranu ulice, sklonite dijete na sigurno ili eventualno, šutnete psa, ali najvažnije, ne zaboravite da širite strah.

Vlasnici nemani nisu ništa bolji, ali im se po zakonu još uvijek ne može dovoljno pokazati gdje im je mjesto. Sreća je, pa sa svojim krvolocima mogu samo na jedno ogradjeno mjesto u gradu, a i to je, smatraju čestiti Banjalučani, previše.

Na kraju možemo samo da se nadamo da će zakoni i dalje da se donose na osnovu straha, predrasuda, neutemeljenih predubjedjenja i naravno, neznanja, a ne stvarnih dogadjaja i činjenica, jer nas to nikada neće dovesti do društva bez pasa i zajednice bez ljubitelja životinja, koji su, na žalost, zalutali kada su vrijednosti u pitanju.

Banja Luka se i dalje pita šta se desilo nekolicini njenih gradjana koji smatraju da je pas zaslužio da živi. Dok ovo pišemo negdje se rodio još jedan pas, još jedan od bezvrijednih oblika postojanja na četiri noge, koje što prije treba ukloniti, kako bi gradjani našeg grada u miru mogli da budu fobični, licemjerni i primitivni oko nekih mnogo važnijih stvari.

POVODAC ILI KO SE BOJI ŠETNJE JOŠ :)

1. PRIJE ŠETNJE

Prije nego što izvedemo psa u šetnju, trebamo se pobrinuti  da bude u smirenom i opuštenom stanju. Razlog zbog koga imamo probleme prilikom šetnje, jeste taj što nismo uspostavili pravilan odnos sa svojim psom prije izlaska iz kuće. Pod tim mislim na uravnotežen odnos, odnos uzajamnog poštovanja.

Sama neposlušnost dolazi od nekih osnovnih stvari koje nisu ispunjene. Glavni uzročnik lošeg ponašanja psa u šetnji dolazi od uzbuđenosti. Onog momenta kada pas vidi povodac u našim rukama, ili čak i ranije, kad se počnemo spremati, pas to prepoznaje, zna da se ide u šetnju i uglavnom od tog trenutka postaje uzbuđen, iako je neposredno prije, recimo, ležao i bio savršeno opušten.

Već tada, javlja se potreba da se takvo stanje preventivno odstrani, odnosno da se koriguje ( ali nikako galamom, komandama ili bilo kakvom upotrebom sile ) 

Sve nabrojano ne ide u prilog opuštanju psa i stvaranju balansa, naprotiv, stvara još veći stepen anksioznosti i uzbuđenja.

Dakle, naš glavni cilj je da pas bude smiren i opušten u svakom trenutku.

Ogrlicu odnosno povodac stavljamo tek nakon što smo to postigli.

Važno je da mi, kao vlasnici budemo opušteni i u stanju svijesti u kome želimo da bude i naš pas. Psi su ogledalo stanja u kome se mi nalazimo. Ako je pas nervozan, nesiguran i ima intenzivne reakcije u nekim stuacijama, to je zato što mi projektujemo energiju koja označava nestrpljenje, bijes, nesigurnost itd.

 2. IZLAZAK IZ KUĆE

Otvorena vrata nisu znak za izlazak, već da su vrata jednostavno otvorena :)

Otvaranje vrata ne smije predstavljati početak trke nas i našeg ljubimca. 

Postoji niz vježbi kojima privikavamo psa da ostane smiren kada se vrata otvore 

o čemu je bilo riječi ranije (https://www.facebook.com/photo.php?fbid=1418125981838669&set=pb.100009238435678.-2207520000.1435754878.&type=3&theater )

Uzbuđen pas će napraviti probleme gdje god se našao. To uzbuđenje uticaće i na vas i bićete neprestano na oprezu, u grču... i takvo obostrano stanje, jednostavno, nije zdravo ni po koga.

Naš zadatak je zapravo, da naučimo svog ljubimca nekim drugim navikama, jer su navike ono što je ključno. Nije u pitanju to da je pas jednostavno takvog karaktera. Radi se o tome da kada je počeo tako da se ponaša, niko mu nije stavio do znanja da to ne treba raditi.

Svakodnevnim ponavljanjem, to je postala navika, koju je životinja usvojila kao nešto potpuno normalno. Navike je, naravno, moguće promijeniti, bez obzira na starost psa, ali je za to potrebna volja i strpljenje vlasnika.

3. ŠETNJA

Najbolji način da osigurate bezbrižnu šetnju bez situacija koje vam stvaraju probleme, jesu mali rituali neposredno prije izlaska. Dakle, mirno pozivanje psa na izlazak iz kuće, korigovanje uzbudjenja na samom startu, vježba sa otvorenim vratima i naša smirenost u komunikaciji sa psom.
Naravno, vremenom navikavamo psa na  komande poput, dođi, sjedi, pored itd. , ali to ćemo najlakše postići ako znamo kako skrenuti pažnju našem psu i ako je pas u balansu.

Ako vas pas povuče, nikako nemojte i vi njega vući prema nazad. Tako ćete mu zapravo dati do znanja da treba nastaviti vući naprijed. U pitanju je trzaj dovoljnog inteziteta kako bi skrenuli pažnju psa na sebe, sa nečega prema čemu vuče. Trzaj se vrši prema gore ili na stranu ( kako ga ne biste povrijedili! )  U svakom slučaju, nikako nemojte vući psa!!!

Nakon toga možete tražiti od psa i da sjedne. Ne znači da će se potpuno smiriti, ali ćete uspjeti u tome da se intenzitet uzbuđenja barem malo smanji.

Cilj izbalansirane šetnje jeste da se krećete zajedno, kao tim, bez stresa i borbe sa svojim psom i tako uživate u svim lijepim stvarima koje dobijamo druženjem sa ovim divnim bićima :)

Mladen Miljuš, ponašanje i psihologija pasa     Kontakt : 066/ 185 - 852

FB: https://www.facebook.com/socijalizacijapasa.banjaluka

        https://www.facebook.com/mladen.miljus.1?fref=ts

KOMUNIKACIJA Kako prići psu koji nam ide u susret?

Psi imaju svoj način komunikacije. Problem nastaje kad pokušavamo sa njima komunicirati na način na koji komuniciraju ljudi medjusobno.

S obzirom da obično nemamo dovoljno informacija o tome na koji način psi shvataju interakciju sa drugim životinjama i ljudima, često pravimo greške.

Upravo zbog nedovoljno znanja, ne poštujemo pravila koja vladaju u njihovom svijetu i tu često nastaju sukobi izmedju čovjeka i psa.

Bitno je da naučimo komunicirati na njihovom nivou. Na taj način ćemo pokazati poštovanje, a jednostavan primjer je kada želimo da pomazimo psa.

To nikada  ne radimo na način da stavljamo ruku na njušku ili na glavu. Ovako životinji zaklanjamo pogled i to postaje prijeteće. Kada je u pitanju poredak u prirodi, neko ko se postavlja iznad njih želi da ih izdominira ili napadne. Ukoliko smo, pri tom, okrenuti direktno prema psu, stvari postaju još gore. Dodamo li tome glasan smijeh i uzbudjenje (za nas ljude to je nešto pozitivno), tako otkrivamo zube, a za psa to je signal za prijetnju ili napad. Psi upozoravaju tako što podižu gornju usnu i pokazuju zube.

Dakle, intenzivan smijeh i uzbudjenje, savijanje u struku i nadvijanje nad psa uz maženje po njušci i čeonom dijelu, sve su to preduslovi da se životinja odluči braniti.

Ono što možemo učiniti to je da prvo pustimo da nas pas onjuši!

Ukoliko na ulici sretnete prijatelja sa psom koji vam ide u susret, pozdravite se sa prijateljem, ignorišite psa (pogotovo ako osjećate strah i niste sigurni)

Sačekajte da vas životinja onjuši, upozna, prepozna... Onda polako čučnite, nikako se ne nadvijajte nad psa.

Čučnite i čekajte da vam pas priđe. On će vas jos neko vrijeme njušiti i nakon toga ga pomazite ili po prsima ili po vratu, a tek nakon toga, ako je reakcija pozitivna, a životinja opuštena, iza ušiju i po čeonom dijelu. Pokušajte da ne govorite ništa, a posebno da ne koristite intenzivne zvukove, glasan smijeh i uzbudjeno obraćanje psu. Oni razumiju zvukove i intonaciju, a nikako riječi, stoga će vas na ovaj način pas doživjeti kao nekog ko je smiren i pozitivan.

Pri svakom susretu sa psom, bilo da osjećate strah ili ga ne osjećate uopšte, najvažnije je da pokušate ostati u ravnoteži i što mirnijem stanju. Smirenost i stabilnost su najbolji način za prvi kontakt sa psom ( kao, naravno, i ostale susrete ). Time smanjujete na najmanju mjeru mogućnost bilo kakve neugodne situacije, ali i ne uzbudjujete psa bez potrebe, na čemu će vam svaki vlasnik koji je krenuo u ugodnu šetnju, biti jako , jako zahvalan

I ne zaboravite, za ishod većine situacija u komunikaciji sa psima, odgovorni smo mi, stoga u svakom momentu moramo biti svjesni svog ponašanja, stanja u kome se nalazimo, energije i signala koje šaljemo pri susretu sa njima. :)

Tim Socijalizacija pasa Banja Luka

Za sva dodatna pitanja o ponašanju vaših ljubimaca kontaktirajte nas u inbox!

FB: https://www.facebook.com/socijalizacijapasa.banjaluka
        

KAKO SE PONAŠATI U PARKU ZA PSE ( 2.DIO )

Kada već dođete u park, veoma je bitno da ste sigurni da možete kontrolisati impulse svog psa. Za početak, nevažno je koja je rasa u pitanju.

Čest primjer je da male pasmine iniciraju okršaj sa velikim psima ( što nikako nije pravilo, ali se dešava). Tada se obično za sukob krivi veliki pas, jer iz ljudske perspektive, male rase su slatke i bezopasne.

Dakle, potpuno nevezano za rasu ili veličinu psa, budite sigurni da možete kontrolisati nagone i impulse svog psa, jer u suprotnom činite veliku štetu kako svom psu, tako i ostalim psima u parku, ali i stvarate probleme ostalim vlasnicima.

Ako ste sigurni u vaše liderstvo, uđite u park kada je pas smiren i uravnotežen. Ne ulazite u park ukoliko je vaš ljubimac:

- uzbuđen

- isprepadan

- pokazuje agresivno ponašanje koje vi niste u stanju kontrolisati :

* agresivno dominantan ( što znači da će pokušati dominirati drugim psima i tako dovesti do konflikta )

* ako pokazuje znakove agresije prema ljudima ( bilo da pokušava da odbrani vas ili teritoriju oko vas ili je jednostavno iz vama neznanog razloga u prošlosti napadao druge ljude, lajao na njih itd.)

Kako smo već pisali, psa ne treba dovoditi u park kako bi potrošio višak energije, nego kako bi se družio i igrao sa drugim životinjama. Višak energije je glavni okidač neželjenog ponašanja, jer pas nekako mora da se oslobodi nagomilane tenzije, a na mjestu gdje je mnogo drugih pasa, koji se nalaze u različitim stanjima, to gotovo uvijek završava nekim oblikom konflikta. Dakle istrčite ili prošetajte psa prije dolaska u park kako bi se oslobodio viška energije.

Takodje, potrudite se da prije dolaska u park kroz pomenutu šetnju uspostavite disciplinu ( što je od nevjerovatne važnosti ) kako bi vas pas poštovao i poslušao kada to bude neophodno.

Ukoliko nemate poštovanje svog ljubimca, on vas neće poslušati kada pokušate spriječiti potencijalni konflikt, zbog čega posljedice mogu biti ozbiljnije.

Dakle, to je naša odgovornost kao vlasnika i time sprječavamo mnoge neželjene situacije.

Nadamo se da će savjeti biti od pomoći!

Nastavak slijedi! :)

Mladen Miljuš, ponašanje i socijalizacija pasa

Kontak/ 066 185 - 852

FB : https://www.facebook.com/socijalizacijapasa.banjaluka?fref=ts

         https://www.facebook.com/mladen.miljus.1?fref=ts

KAKO SE PONAŠATI U PARKU ZA PSE (1. DIO )

Park za pse je mjesto na kome bi vlasnički psi trebalo da se se igraju i druže sa drugim psima.

Ipak, čest je slučaj da na ovom mjestu psi izbacuju VIŠAK energije, što u susretu sa drugim psima, naročito kada se puno životinja nadje na malom postoru, može dovesti do brojnih problema (dominacije, teritorijalnosti, odbrane vlasnika ili čopora od drugih pasa, pa i agresije )

Upravo zbog ovakvih neželjenih situacija veliki broj vlasnika, kada dodje u park za pse, dvoumi se oko puštanja svog psa sa povoca, jer nije siguran u njegove reakcije, ali ni u svoju sposobnost da reaguje ukoliko dodje do nekog ozbiljnijeg konflikta.

Kako bi pas došao u park bez VIŠKA ENERGIJE koju ima potrebu da izbaci kroz razna neželjena ponašanja, poput skakanja na druge pse ili ljude, dominacije ili agresije, najbolje bi bilo da ovaj višak potroši neposredno prije dolaska u park.

Kao vlasnici, trebamo biti svjesni da upravo višak energije stvara frustraciju i uzbudjenost, a uzbudjenost dodatno raste kada naš ljubimac vidi druge pse u parku, što je, često, recept za katastrofu.

Dovoljno je pola sata disciplinovane šetnje, vožnja biciklom ili rolerima do parka ili nekoliko minuta istrčavanja u zavisnosti od starosti psa.

Na ovaj način pas će doći u park u mnogo mirnijem stanju, bez visokog stepena uzbudjenja ( koje je najčešći uzrok konflikta u parku za pse) i potrošiti ostatak energije na zdrav način kroz igru i druženje sa drugim psima.


Mladen Miljuš, ponašanje i socijalizacija pasa

Kontakt: 066/ 185 - 852

 FB: https://www.facebook.com/mladen.miljus.1?fref=ts

         https://www.facebook.com/socijalizacijapasa.banjaluka?fref=ts

Šta je socijazacija pasa i zašto je važna?

Socijalizacija predstavlja navikavanje psa na okolinu u kojoj živi. Prvenstveno je potrebna u urbanoj sredini, gdje se pas prilagodjava kako ljudima, tako i drugim psima, ali i različitim svakodnevnim okolnostima.

Socijalizacija pasa temelji se na upoznavanju ponašanja pasa, njihovog instinkta, načina na koji shvataju svijet oko sebe i njihovog govora tijela.

Nas, kao vlasnike, uči da pravilno razumijemo zašto naš pas radi odredjene stvari i kako da ga, na način na koji će nas pas najlakše shvatiti, korigujemo i usmjerimo.

U procesu socijalizacije učestvuju i vlasnik i pas.

Vlasnici u procesu socijalizacije uče kada je pravi trenutak da koriguju psa kada je u pitanju neko neželjeno ponašanje

 (tzv. "tajming" ) , kako da na pravilan način komuniciraju sa svojim ljubimcem i budu jasniji u svojim namjerama, bez nekih posebnih komandi, bez povišenog tona, ljutnje ili bilo kakvog oblika kazne itd.

Tokom procesa socijalizacije pas na prirodan način uči o granicama, o tome kako da prevazidje odredjene strahove i kako da prati ono što njegov vlasnik od njega očekuje.

Socijalizacija je posebno važna za emocionalnu stabilnost psa, jer svako neželjeno ponašanje je rezultat neravnoteže i nestabilnosti i izaziva stres koji životinja prolazi svaki put iznova.

Mladen Miljuš, ponašanje i socijalizacija pasa

Kontakt: 066/ 185 - 852

FB: https://www.facebook.com/mladen.miljus.1?fref=ts

       https://www.facebook.com/socijalizacijapasa.banjaluka?fref=ts

Uzbudjenje kod pasa i njegove posljedice

Psi nikada nisu krivi za svoje ponašanje. Kada su mali, mnoge stvari koje rade su nam simpatične, zanimljive i bezazlene i nesvjesno ih odobravamo. Navike koje je pas usvojio dok je još štene, kasnije se teže ispravljaju. Često kažemo da je naš ljubimac odjednom počeo da radi stvari koje nije radio do tada, a koje nam stvaraju probleme.

Svako ponašanje moguće je korigovati, bez obzira na starost psa, ali je važno da kao vlasnici obratimo pažnju na ono što radimo.

Uzbudjenje je stanje iz koga mogu nastati brojna neželjena stanja za psa, ali i za vlasnika. Ukoliko je pas preuzbudjen, a pritom osjeća nesigurnost ili strah, sljedeći korak je pokazivanje dominacije ili na samom kraju, agresije.

Prevelik stepen uzbudjenja može se manifestovati i nekim blažim neželjenim
ponašanjima kao što je neposlušnost, jer životinja u takvom stanju svijesti nije u stanju da vas posluša. Uzbudjen pas često će naići i na negativnu reakciju kod drugih pasa, što često može biti razlog zašto ne smijete bezbrižno pustiti svog ljubimca na mjestima gdje ima drugih pasa, poput parka za pse.

Uzbudjenje je jedan od najčešćih razloga zašto psi skaču na vlasnika ili goste prilikom ulaska u kuću, zašto nekontrolisano vuku povodac kada vide drugog psa ili laju na druge ljude ili pse prilikom šetnje.

Korigovanjem uzbudjenja rješavamo veliki dio onoga što nam kao vlasnicima stvara svakodnevne probleme.

Uzbudjeno stanje nije dobro ni za samu životinju, jer predstavlja stres koji životinja svakodnevno prolazi.

Ono što kao vlasnici možemo uraditi je da, u svakom trenutku, korigujemo psa i prekinemo uzbudjenje i naučimo ga da svakodnevne stvari poput obroka ili izlaska u šetnju obavlja u mirnom i uravnoteženom stanju.

Ovo je proces, za koji će trebati nekoliko dana, moguće i sedmica, ali je rezultat nešto što će biti od doživotne koristi kako za vas kao vlasnika, tako i za normalan i srećan život psa.

Mladen Miljuš, ponašanje i socijalizacija pasa

Kontakt : 066/ 185 - 852

FB : https://www.facebook.com/socijalizacijapasa.banjaluka?fref=ts

         https://www.facebook.com/mladen.miljus.1?fref=ts

Čega se boji vaš pas?

Strah kod pasa je česta emocionalna reakcija na različite podražaje koji dolaze iz okoline, najčešće zvučne ( vatromet, grmljavina, petarde ili različiti intenzivni zvukovi... ), mada se može manifestovati i na druge, nešto neobičnije načine poput straha od stepeništa, odredjenih zatvorenih prostora ili različitih predmeta.

Kod nekih pasa izražen je strah od ljudi ili drugih životinja, mada često kao vlasnici odredjena ponašanja psa tumačimo pogrešno

(čest je slučaj vlasnika malih rasa koji obično podižu ljubimca u naručje kada smatraju da se njihov pas boji drugih životinja, iako je po srijedi strah samog vlasnika koji se prenosi na životinju)

Strahovi nastaju iz različitih razloga, a najčešće zbog ranijih negativnih iskustava ili nedovršene socijalizacije u ranom dobu, ali i brojnih drugih razloga. Vrste strahova, kao i načini prevazilaženja su individualni i razlikuju se od psa do psa.

Ono što kao vlasnici možemo učiniti kako bismo im pomogli da prevazidju ovo stanje, za početak je to da ne podržavamo i ne hranimo njihov strah.

Jedna od najčešćih grešaka je da psa u stanju uznemirenosti smirujemo pružanjem ljubavi i pažnje ili davanjem hrane.

Koliko god da ih volimo, ljubav u ovom slučaju neće riješiti problem.

Na ovaj način samo ih nagradjujemo za stanje u kome se nalaze i na taj način psu dajemo do znanja da je u redu da se osjeća tako i da pokazuje odredjene reakcije poput drhtanja, sakrivanja, laveža i sličnih ponašanja koja se javljaju kada je pas uznemiren.

Pružanjem ljubavi i pažnje kada je životinja pod stresom jednostavno produžavamo ovo stanje, koje će se neprestano ponavljati.

Rješenje je u pravilnom i svakodnevnom radu sa psom, u zavisnosti od vrste straha i toga koliko dugo životinja prolazi kroz stresne situacije.

Jedna od metoda je i postepeno izlaganje psa situaciji koja izaziva uznemirenost i stvaranje pozitivne asocijacije, mada bi pretjerivanje u ovoj metodi moglo da dovede do stvaranja dodatnog stresa kod životinje, pa je najbolje da potražite savjet osoba upućenih u ponašanje pasa, kako bi se životinja uz što manje negativnih emocija oslobodila straha.

Jedna od korisnih stvari ukoliko se kao vlasnik, odlučite sami raditi sa psom, jeste i to da ne reagujete panikom ili, sa druge strane, sažaljevanjem životinje, jer sve to odmaže procesu oslobadjanja straha.

Najbolje što možete učiniti jeste da budete potpuno neutralni i smireni,  jer će u takvom stanju životinja imati najviše povjerenja u Vas.

Mladen Miljuš, ponašanje i socijalizacija pasa

Kontakt: 066/ 185 - 852

FB: https://www.facebook.com/socijalizacijapasa.banjaluka?fref=ts

       https://www.facebook.com/mladen.miljus.1?fref=ts

Vi u šetnju, kad ono medjutim :)

Kod kuće su sjajni. Lijepo se ponašaju, maze, a način na koji spavaju bolji je od svake humorističke serije. I napolju su dobri... Osim kad... Vuku povodac na sve strane, naidju na drugog psa ili na neku nesrećnu macu...

Nije strašno, to je jednostavno dio njihovog karaktera, ali Vam često stvara probleme?

Jeste li znali da ponašanje psa u uslovima van kuće najviše zavisi od onoga što radimo neposredno prije same šetnje???

Često su naši psi oni koji nas izvode u šetnju, a ne mi njih. Zvuči simpatično, ali upravo tu leži prvi problem, koji vodi do kasnije neposlušnosti u brojnim situacijama.

Kako bi Vas slušao onda kada je to potrebno ( kada npr. pokušavate da spriječite konflikt sa drugim psom ili želite da posluša neku jednostavnu komandu, da pusti igračku ili ode na svoje mjesto ) pas mora da Vas doživljava kao lidera.

Prva i najčešća greška koju pravimo prije šetnje je što, obično, previše uzbudjeno pozivamo psa na izlazak iz kuće i u tako uzbudjenom stanju mu stavljamo povodac.

Tada pas, najčešće, jedva čeka da izadje i onog momenta kada otvorite vrata, vjerovatno će Vas povući napolje. U razigranosti i sreći nema ništa loše, ali bespotrebno uzbudjenje je upravo ono što dovodi do nepoželjnih ponašanja .

Miran način na koji ćete psa pozvati u šetnju učiniće mnogo

Vratimo se priči ko koga vodi u šetnju.

Stanje u kome životinja izadje iz kuće, biće stanje u kome će provesti ostatak šetnje. 

Kako bi šetnja bila što ugodnija i za Vas i za psa, pokušajte jednostavnu vježbu.

Otvorena vrata ne znače da životinja treba da izadje, već da su vrata jednostavno otvorena.

Ukoliko pas pokuša da izadje nakon što otvorite vrata, opomenite ga zvukom na koji inače reaguje ili blagim trzajem povoca, kako biste mu pokazali da još uvijek nije vrijeme da krene. Nakon toga, na što mirniji način tražite da sjedne i sačekajte nekoliko trenutaka kako bi shvatio vježbu. Kada odlučite krenuti, prvo izadjite Vi, a Vaš ljubimac bi trebao da Vas prati.

Jednostavno i bez komandi, ovako ćete mu pokazati da treba da obrati pažnju na ono što Vi radite tokom čitave šetnje. Na ovaj način životinja prirodnim putem uči da treba da prati i osluškuje Vaše kretanje i ono što od nje tražite.

Ovakve vježbe, takodje učvršćuju odnos izmedju vlasnika i psa i jačaju povjerenje koje životinja ima u Vas kao lidera.

Tim Socijalizacija pasa Banja Luka

Za individualne savjete, kontaktirajte nas putem stranice ili profila 


FB : https://www.facebook.com/socijalizacijapasa.banjaluka?fref=ts