MALE ŠAPE NA MOM TEPIHU

Prvo njuška svaki ćošak. Tapka za vama svuda po kući. Pa se umori. Piški. Na tepihu, naravno. Po noći se spava. Tako je bilo do juče. Sada se po noći cvili. I spava na rate. Novi vlasnik? Čestitamo :)

Program odgoja štenaca namijenjen je svim novim vlasnicima:

- ponašanje u kući 

- obavljanje nužde 

- osnove šetnje

- upoznavanje i komunikacija sa drugim psima 

- socijalizacija sa ljudima i okolinom

- osnove komande

- edukacija vlasnika

Prilagodjen uzrastu psa i individualnim potrebama svakog vlasnika. Jer svaka velika njuška, jednom je bila mala.

                                                                        

Tim Socijalizacija pasa Banja Luka

https://www.facebook.com/socijalizacijapasa.banjaluka

Djeca i psi - Šta trebamo znati?

Odrastanje uz psa, za svako dijete predstavlja divnu avanturu, ispunjenije djetinjstvo, razvija empatiju i stvara kod djeteta senzibilitet za svijet koji ga okružuje.

Psi su često najprivrženiji najmladjim članovima porodice i interakcija izmedju djeteta i psa je odnos razumijevanja i ljubavi  na kakvom bismo im mi odrasli mogli pozavidjeti. 

Djeca su instinktivnija i iskrenija, dok su psi obaziriviji prema najmladjima, svjesni da su oni nježniji, manji i osjetljiviji.

Ako ih usmjerimo na pravi način, ovo prijateljstvo služiće porodičnoj harmoniji, dobrobiti psa, a najviše odrastanju djeteta u osobu čije će emocije i odnos prema drugima biti bogatiji i zdraviji.

Kako ih usmjeriti?

Djeci je potrebno objasniti na koji način se trebaju odnositi prema psu, posebno ako je pas u porodicu stigao nakon djeteta. Iako su psi najčešće predmet obožavanja, djetetu je potrebno skrenuti pažnju da u igri psa ne smiju vući za uši, rep, udarati ga kada im nešto nije po volji ili na njega bacati igračke.

Takodje, od početka bi trebalo učiti dijete da na psa ne vrište, da mu ne otimaju igračke iz usta i da kada pas odmara ili jede , ne treba da ga ometaju. Važno je objasniti djetetu da pas nije igračka i da mu je u trenucima obroka i sna potrebno ostaviti prostor.

Za svako dijete važno je da nauči na koji način prići psima, kako našem psu u porodici, tako i ostalim životinjama sa kojima dolazi u kontakt.

Objasnite im da je najbolji način da se upoznaju sa psom, da se zaustave i da ih pas prvo onjuši, a da ga pritom pomaze isod vrata, po prsima, nikako po njušci, da psu ne prilaze praveći buku i pokušavajući da ga uhvate za glavu, jer na ovaj način mogu uplašiti psa.

Psi su tolerantni, ali kao i ljudi , svaka životinja ima svoje granice, pa nemojte dozvoliti nikakvu grubost ili agresivno ponašanje prema psu. Pas nam ne može reći da ga nešto boli, da mu ne prija  ili da mu je dosta neke aktivnosti. Zato bi interakcija psa i djeteta tokom socijalizacije i privikavanja trebala biti pod stalnim nadzorom odraslih.

Djeca ne moraju imati loše namjere, ali često ispituju granice i ne mogu znati da stvari koje rade možda ne prijaju psu. Nemojte čekati reakciju psa kako biste ovo uočili, jer odgovornost za dešavanja izmedju psa i deteta je isključivo na nama.

Važno je i da djetetu skrenemo pažnju da se sa svim psima koje sretnemo ne može ponašati na isti način kao sa našim psom. Svi psi su jednike za sebe, pa tako djeci treba objasniti da se ne zalijeću na tudje pse, da je potrebno prvo da nas pas upozna njušenjem i da mi, kao odrasli, sa vlasnicima provjerimo da li je u redu da se pas pomazi. Neki psi nisu dobro socijalizovani, neki od njih se boje djece i buke koju djeca često prave, neki su jednostavno nesigurni i nepovjerljivi prema svijetu oko sebe. To trebamo poštovati i učiti djecu da se ponašaju na isti način.

Kada su psi u pitanju, socijalizacija psa od dolaska u naš dom je za svaku pohvalu, ali treba imati na umu da socijalizacija obuhvata privikavanje psa na svaku novu situaciju, pa tako i na dolazak djeteta.

Baš kao i sa odgojem djeteta, sa usmjeravanjem pasa na pravilno ponašanje i granice ne treba nikada stati i ovaj proces je nešto što traje i na šta ne bismo trebali zaboraviti, kako zbog ponašanja psa, tako i zbog sigurnosti i pravilne interakcije sa djetetom.

Čak i oni koji nemaju pse i ne podržavaju odrastanje djeteta uz životinju u kući, nikako ne bi trebali učiti djecu da treba da se boje pasa i da su to opasne životinje koje će nas povrijediti. 

Upravo za ljude koji nemaju kućnog ljubimca, a imaju djecu, još je važnije da nauče pravila interakcije sa psima, kako  kod djece ne bi podržavali strah i odbojnost prema njima i stvarali buduće agresivno ponašanje prema životinjama.

Ukoliko iz sopstvenog neznanja ili straha njegujemo ovakvo stanje kod djece, ugrožavamo njihovu sigurnost na način da će dijete pri susretu sa psima paničiti ili pokušavati da se brani, čak i ako pas nije uradio ništa, što može izazvati reakciju psa, do koje ne bi došlo da smo se sa psom upoznali na miran i normalan način.

Za najveći broj loših iskustava izmedju čovjeka i psa, a pogotovo susreta najmladjih sa njima, odgovorni smo mi i naše reakcije. Neznanje, nepažnja, panika i predrasude su ono što stvara neželjene situacije. 

Psi su divne životinje, koje razumiju i znaju mnogo više nego što možemo pretpostaviti. Živjeti sa njima je velika privilegija, a oni koji su odrastali uz njih to najbolje znaju.

Ipak, ne treba zaboraviti da su životinje, koje komuniciraju drugačije od nas i svijet shvataju na svoj način, koji treba razumjeti i poštovati. I to prenijeti onima koji ostaju iza nas.

Djeca ( i psi ) su ukras svijeta :)

Tim Socijalizacija pasa Banja Luka

Za savjete i pomoć u odgoju kontaktirajte nas u inbox.

https://www.facebook.com/socijalizacijapasa.banjaluka?fref=ts

Na šta obratiti pažnju kada je pas pušten?

Trenutak kada puštamo psa sa povoca vjerovatno je jedan od zaista srećnih i uzbudljivih trenutaka za svakog psa. Bilo da ste u parku za pse, na lokalnoj poljani gdje se psi igraju ili u dvorištu gdje su vam u goste došli drugi psi na druženje, postoji nekoliko stvari na koje treba obratiti pažnju.

Odgovorni smo za sigurnost svog psa, ali imamo odgovornost i prema drugim vlasnicima i svom okruženju. 

Kao vlasnici treba da njegujemo  kulturu ponašanja, da imamo odredjeno znanje o psima, njihovom govoru tijela, načinu na koji komuniciraju jedni sa drugima, kao i da prepoznamo da odredjena ponašanja ne predstavljaju igru i da mogu dovesti do konflikta.

Evo na šta obratiti pažnju:

- Da li je vaš pas navalentan i ometa druge pse u druženju?

Prirodno upoznavanje pasa podrazumijeva da  će se psi onjušiti, obično počevši od zadnjeg dijela tijela, što će potrajati nekoliko sekundi i kratkim njušenjem glave. Ukoliko vaš pas ide direktno na njušku drugom psu, predugo njuši ovaj dio tijela ( psi će prirodno dozvoliti njušenje u predjelu glave svega nekoliko sekundi,)  drugi pas će podići usnu i pokazati zube ili zarežati kao znak upozrenja da je prešao granicu.

Takodje, ako se vaš pas neprestano postavlja iznad glave drugog psa, na njega stavlja šapu ili pokušava da ga zaskoči ( a nije riječ o instinktu za parenjem) očekujte da bi moglo doći do sukoba i nemojte dozvoliti ovakvo ponašanje. 

Ukoliko vi ne budete neko ko će opomenuti i spriječiti dalji tok dogadjaja, to će učiniti pas koji se osjeća ugroženim, a upravo tada nastaju situacije koje želimo da izbjegnemo - psi će se sukobiti i sami postaviti granice ponašanja. 

Do sukoba možda neće doći odmah, ali će svakako doći ukoliko ignorišemo da je naš pas navalentan i da to smeta drugim prisutnim psima. Vrijeme sukoba je samo pitanje toga koliki je prag tolerancije psa u čiji lični prostor ulazi drugi pas na navalentan način.

Treba da budemo svjesni da ova ponašanja ne predstavljaju igru i da ga psi u svom svijetu smatraju nesocijalnim i neprihvatljiim.

Psi vole da se ganjaju i trče, što je divna i zdrava igra. No, ako primijetite da  pas neprestano trči za jednim psom koji je pritom povijenog repa i tokom trčanja se okreće pokušavajući grickanjem da odstrani drugog psa, čime pokazuje da mu sve to ne prija, tada se ovi psi ne igraju, nego se jedan pas bacio u neku vrstu opsesivnog progona životinje koja je obično energetski slabija od njega.

Kako bismo spriječili neželjene i opasne situacije koje mogu nastati kada pas nije uz nas i ima povodac, naša pažnja treba da bude na onom što se dešava medju psima, osim ako se ne radi o psima koji se redovno druže i čije reakcije poznajete i vi i vaš pas. 

Čak i u tim situacijama ne bismo trebali više pažnje posvećivati telefonu, razgovoru sa drugim ljudima ili bilo čemu što nas može omesti da reagujemo na vrijeme.

Pravovremena reakcija je od velike važnosti. Kada već dodje do sukoba, u nastojanju da razdvojite pse koji su ušli u konflikt, možete biti ozbiljno povrijedjeni, a vjerovatno ni vaš pas neće proći bez posljedica. Takodje je važno znati da kada dodje do sukoba dva psa na prostoru na kome je pušteno više pasa, u samo nekoliko sekundi i ostali psi mogu se uključiti u taj konflikt, što može imati ozbiljne posljedice.

Preporuka je da ne nosite  hranu ili poslastice na mjesto gdje je pušteno više pasa istovremeno. Hrana je primarni instinkt i ako svi prisutni psi nisu potpuno socijalizovani, može se desiti da vam neki od prisutnih pasa koji su se okupili oko vas, pokuša uzeti hranu iz ruke, kada će nastati komešanje medju njima, a samo jedna ishitrena reakcija bilo kojeg psa može dovesti do okršaja, gdje možete biti povrijedjeni ili jednostavno stvoriti sebi neugodno iskustvo da budete u središtu sukoba.

Takodje, kada dodje do sukoba medju prisutnim psima, obično se medju vlasnicima diskutuje "koji pas je počeo" odnosno koji pas je odreagovao režanjem, ujedom itd. No, treba napomenuti da pas koga ste vidjeli da nešto radi, ne mora nužno biti kriv za sukob. Upravo zato je važno pratiti šta se dešava medju psima, jer vrlo je moguće da pas čiju smo reakciju vidjeli, reaguje na psa koji je dosadjivao, pokazivao dominaciju itd.  

Treba da budemo svjesni da sve što psi rade nije samo igra, da ono što se nama čini simpatično, slatko ili kao dio karaktera našeg psa, može biti samo naša percepcija i daleko od onog kakvo značenje ima u univerzalnom, prirodnom jeziku pasa. 

Živjeti sa psima i provoditi vrijeme sa ljudima koji dijele naše interesovanje i ljubav prema životinjama, kao i omogućiti svom psu da se upoznaje i druži sa svojom vrstom, je velika i divna avantura.

Kako bi svi provodili što ugodnije zajedničko vrijeme u druženju i igri, potrebno je da poznajemo reakcije svog psa, svakodnevno radimo sa njim na ponašanju i pratimo ono što se dešava kada pas nije na povocu. 

Tako ćemo doprinijeti stvaranju zajednice u kojoj postoji sigurnost i jedna lijepa kultura ponašanja koja će nam svima jednako služiti.

Tim socijalizacija pasa Banja Luka

Za savjetovanje i rad na ponašanju pasa kontaktirajte nas u inbox: https://www.facebook.com/socijalizacijapasa.banjaluka

Životinja zvana Odgovornost?

Psi su životinjska vrsta koja je kroz dugu istoriju veoma bliska čovjeku. Od toga da su korišteni kao pomoćnici i čuvari u svakodnevnom životu ( što je slučaj i danas ), do savremenijeg statusa psa kao ljubimca, koji ima ulogu da uljepša i upotpuni život. Uloga psa kao ljubimca bazirana je na emotivnoj komponenti.

Ovakva perspektiva odnosa sa psom pruža mnoge prednosti: Uči nas odgovornosti, povezuje sa prirodom, u razvoju djeteta podstiče osjećaj brige za drugog i daje nam sigurnost neuslovljene ljubavi, kojoj, kao ljudi,
težimo u svim odnosima.

Ipak, veoma je čest slučaj da vlasnici upravo pružanje ljubavi i pažnje smatraju dovoljnim, kako bi, od dana kada pas udje u njihov život, sve bilo u redu.

Već sa prvim problemima pitamo se zašto je pas iznenada promijenio ponašanje. Sklonosti koje nam se ne dopadaju pripisujemo njegovom temperamentu ili osobinama rase kojoj pripada. Česta rečenica vlasnika je i  " On je jednostavno takav " .

Sve ovo načini su da se ogradimo od toga kako smo mi uticali na ponašanje psa sa kojim živimo.

Šta smo uradili, šta nismo uradili, a šta smo uradili pogrešno?

Nemoguće je očekivati od svakog vlasnika da posjeduje sva potrebna znanja i vještine kako bi pas imao besprijekorno ponašanje, niti da uspije sanirati problem koji je već nastao i razvio ozbiljne dimenzije. Ali svijest o tome da smo u potpunosti odgovorni za ono što će pas pokazati nama, porodici i okolini je prvi, ali sigurno i jedan od najvažnijih koraka.

Kada znamo da je sve što se dešava refleksija našeg postupanja sa psom i kada na to ne gledamo kao na problem koji je nastao ko zna zbog čega, kako i zašto, tada ćemo biti spremni i na rješenje. Tu nam može pomoći iskusniji vlasnik, edukacija ili angažovanje stručne osobe.

Važno je da razumijemo da psi ne racionalizuju, oni reaguju. Dok se mi bavimo  razmišljanjem o mnogo komplikovanih stvari istovremeno, jednostavna reakcija vašeg psa, u trenutku će vam pokazati stanje u kome se nalazite, iako tog stanja možda niste ni svjesni. 

Vašu neodlučnost u stavu ili namjeri kada se obraćate životinji, pas će pokazati izborom da li želi da vas posluša ili mu baš i niste interesantni, na vašu paniku u nekoj situaciji pas će reagovati ili bježanjem ili napadom na okolinu, vaša popustljivost poručiće mu: Izaberi kako ti odgovara da se ponašaš.

Psi neprestano dobijaju  nejasne i zbunjujuće signale od svojih vlasnika. Vremenom ova konfuzija izaziva haotično stanje  kod psa, iz čega nastaju brojna neželjena ponašanja.

Pas nije siguran kako da reaguje na vas, šta želite od njega, da li treba da vas brani ili da vas prati, postaje zabrinut za svoje mjesto u vašem čoporu ili preuzima ulogu koja bi trebala biti vaša. Bilo koji od ovih ili drugih mogućih scenarija, kada niste svjesni svoje uloge u nihovom životu, dovešće do problema u ponašanju.
   

Forsiranjem isključivo emotivne komponente u odnosu sa psom koji živi kao ljubimac u kući, potpuno smo zaboravili da je svaki pas prvenstveno životinja, čije su potrebe mnogo veće od pružanja pažnje i adekvatne njege.

Još uvijek mislimo da je postavljanje granica potrebno samo ponekad, a da je disciplina druga riječ za okrutnost prema životinjama. Iako je kompletan prirodni poredak baziran na pravilima i ograničenjima, koje svi moramo poštovati zbog zajedničkog suživota, nerado to primjenjujemo na svog psa. Jer ostali psi su samo psi, dok je naš Mica, Maza, Beba, Ljubičica, Sunce, Šampion, itd.

Upravo fokusiranjem na emotivnu komponentu, potpuno smo zanemarili da se svaki pas vodi instinktima, reaguje po univerzalnim principima koji vladaju u životinjskom svijetu i da smo mu potpuno onemogućili da bude ono za šta ga je priroda stvorila, tretirajući ga kao čovjeka. Da, i vaša Beba i vaš trostruki Šampion su prvenstveno psi, pa onda ono kako ih doživjavate svojom emotivnom stranom.

Možda je problem u terminu. Riječ disciplina asocira nas na starca u dječačkom sirotištu  koji štapom kažnjava neposlušnost. 

Ipak izmedju dicipline i kazne ne stoji znak jednakosti. Disciplina podrazumijeva da u životu svakog psa postoji red, pravila i granice koje su jasno postavljene i definisana uloga vlasnika koji šalje što jasnije signale životinji.

Ako je vaš pas medju onima koji nemaju neku specijalni dnevnu rutinu, ako mu je manje - više sve dozvoljeno i samo ponekad ga ispravljate, kada vas njegovo ponašanje izbije iz takta, ako je njegova fizička aktivnost samo povremena i sporadična i niste sigurni da će vas poslušati van kuće ili u prisustvu drugih pasa, ako je on vaša beba za koju ne vrijede pravila koja važe za ostatak prirode, tada ste vjerovatno i vlasnik sa manjim ili vrlo ozbiljnim problemima koje vaš ljubimac stvara vama i okolini ( u zavisnosti od psa i konkretnih okolnosti ). Ili ćete to vrlo brzo postati.

I tada je vrijeme da preispitate svoju ulogu u scenariju koji se odigrava u vašem domu ili dvorištu. Psi nisu mašine koje neko može popraviti kada dodje do neželjenih situacija, jednostavno vratiti na fabrička podešavanja. Nijedan stručnjak na svijetu ne može psa uzeti i vratiti ga u pakovanju kakvom bismo htjeli, a da naš stav, naše ophodjenje prema psu ostane isto. Takva magija ne postoji. Neko vam može pomoći, ali ne može vaš posao uraditi umjesto vas.


Jer pas će uvijek biti refleksija svoje najbliže okoline u kojoj je vlasnik centralna tačka.

Odgovornost prema tome kako utičemo na njih, koliko smo spremni da učimo, da mijenjamo svoje postupke i budemo svjesni uticaja energije, koju u svakom trenutku projektujemo na psa, stalni je posao. Ali jednom kada se upustite u ovaj proces, shvatićete da odgovornost nije zvijer kakve ste se plašili.

Ipak je mnogo teže živjeti u vrtlogu problema i tražiti krivca negdje vani. Jer, kao i u svim ostalim stvarima u životu, kada se promijenimo, mijenja se i sve oko nas. Univerzum je u tome nepogrešiv.

Kako ritual hranjenja može doprinijeti boljem ponašanju psa?

Psi koji žive kao kućni ljubimci hranu dobijaju od vlasnika, odnosno ne moraju da traže hranu, love ili se izlažu sukobima i opasnosti kako bi imali obrok.

Ipak, instinkti i dalje govore životinjama da za hranu treba da urade nešto. Ovo može biti korisno vlasnicima tokom odgoja, na način da davanje hrane ljubimcima, umjesto jednostavnog sipanja hrane u posudu , postane  koristan ritual koji ce doprinijeti boljem ponašanju.

Kada govorimo o boljem ponašanju, treba naglasiti da  nije riječ samo o tome šta je dobro za čovjeka odnosno vlasnika, nego da se hrana može iskoristiti kao alat pomoću koga postižemo ravnotežu.

Zašto hrana?

Ravnoteža u ponašanju preduslov je da spriječimo bilo koje neželjeno ponašanje. Ravnotežu možemo postizati na različite načine i kroz sve aktivnosti koje obavljamo sa psom. Ipak, hranjenje je nešto što se dešava svaki dan, često i više puta dnevno. Dakle, tu imamo priliku da postignemo rutinu, ponavljanje i kod psa gradimo pozitivnu naviku.

Kako?

Prije nego nahranite psa, pokušajte obavljati neku aktivnost zajedno, najbolje bi bilo da to bude zajednička šetnja. Obavljanje fizičke i mentalne aktivnosti  ( obe aktivnosti su sadržane u disciplinovanoj šetnji) mnogo će značiti Vašem psu, naročito jer ste u tu aktivnost bili uključeni Vi, kao njegov vlasnik, nakon čega je uslijedila nagrada - hrana. Kada ste se vratili iz šetnje, spremite hranu, a od psa tražite da sjedne i sačeka. Kada ste gotovi i ako je pas smiren i bez znakova uzbudjenja čeka hranu, spustite posudu na pod. Ne spuštajte hranu dok god niste sigurni da je vaš pas opušten i da rasterećeno čeka da ga nahranite.

U ovih nekoliko stvari:

-zajednička aktivnost,

-korištenje fizičke i mentalne energije u disciplinovanoj šetnji  

-smirivanje uzbudjenja prije hranjenja i stvaranje svakodnevne navike

obezbijedićete STRUKTURU PONAŠANJA. Dobar vlasnik se razlikuje od nekoga ko samo ima psa po tome što ispunjava više od njegovih osnovnih potreba.

Pored davanja ljubavi i pažnje, budite vlasnik koji pruža sigurnost na način koji je potreban psima, a na kraju i nama, jer živimo zajedno :)

Za dodatna pitanja ili rad sa psima, kontaktirajte nas u inbox :)

Tim Socijalizacija pasa Banjaluka 

Ljudi ostavljaju djecu, a kamoli kučiće

Nedavno sam na ručku na kome je prisustvovalo više ljudi različitih generacija čula komentar : " Ma to je normalno, ljudi ostavljaju djecu, a kamoli kučiće."  U prvi mah ovaj komentar pripisala sam tome što se radi o starijem čovjeku, a nerijetko se medju njima nailazi upravo na ovakvo razmišljanje. Ipak, nije mi dugo trebalo da se podsjetim da godine nisu ono što oblikuje naše stavove. U svemu, pa i u odnosu prema kučićima iz prethodne rečenice, ogleda se naša svijest. Šta je problem sa svijesti, ako će nam baš svako sa kim porazgovaramo na tu temu, reći da je svjestan. I istina je. Samo što svako od nas bira čega će to biti svjestan. Svjestan toga da moraš potrpati kučiće u kutiju, jer se to tako radi, štaviše normalno je i godinama se taj problem tako rješava, ili svjestan da si zapakovao nekoliko života, a ako si iskusniji i zalijepio kutiju, uredno sa svih strana.

Nisam sklona osudama, pa se za ručkom nisam naljutila i posvadjala.  U nekim stvarima sa ljudima je slično kao sa psima. Kada je pas naučen da skače na vas od malena, pa mu to jednog dana zabranite, jer vam više ne odgovara, onog momenta kada pokažete negodovanje na njegovu,do tad , sasvim normalnu reakciju uzbudjenog naskakivanja na vas, pas će pojačati intenzitet skakanja, jer želi da istraje u onom što je naučio, što je za njega normalno, a od vas ne dobija više reakciju na koju je navikao. Sve ono što radi, pojačaće se kako bi od vas iznudio reakciju koju ste mu prethodno pružali, a koja je sada izostala. Slično je i sa ljudima. Da sam rekla nešto gospodinu koji je kučiće u mislima zapakovao i ostavio, a potom sve to zaboravio uz čašu piva, samo bih pojačala njegovo nastojanje da odbrani svoj stav i izazvala svadju, koja ionako ne bi promijenila ništa. Ipak, sve to me podsjetilo da se nešto ipak može i treba mijenjati.

Ne postoje univerzalne istine. Barem za nas ljude. Skolni smo tome da svako ima neku svoju istinu. Ipak, postoje univerzalne vrijednosti. Vrijednosti koje nisu vezane ni za način na koji smo odgajani, ni za religiju, kulturu, obrazovanje, godine ili bilo kakav status. Njih niko nije morao da nam usadi, da nas nauči ili da ih nametne. Njih nosimo u sebi, jer smo na svijet došli kao dio prirode, univerzuma ili Boga, svejedno kako na to gledate. A svijest nije ništa drugo nego saznanje da smo dio cjeline koju treba poštovati i unapredjivati.

Radeći sa psima, svakodnevno se susrećemo sa masom objava o napuštenim životinjama. Ovo ipak, nije priča o tome koliko je to tužno. Svi koji smo u kontaktu sa životinjama znamo da jeste i koliko jeste.

Često me zaboli činjenica da ne mogu uraditi više, jer bilo je i ima dana kada ne znam čime da nahranimo naša četiri psa. Ali svejedno, ovo nije priča o tome.

Ovo je priča o tome da se stvari mijenjaju tek kada se počne mijenjati svijest. A svijest se mijenja primjerom, protokom vremena i ulaganjem energije u ono što želimo, a ne u ono što je loše ili tužno. Ukazivanjem na problem, očekujemo od nekog drugog da ga riješi. Osudom onih koji pakuju " kučiće " u kartonske kutije, dajemo doprinos svijetu u kome je normalno vrjednovati jedan život više od drugog. Jer dajemo energiju njihovim akcijama i takvim i sličnim stavovima. 

Energiju  je uvijek bolje usmjeriti za nešto, nego protiv nečeg drugog. Jer što više pažnje pridajemo nečemu, to nešto će rasti i uvećavati se. Borba protiv nečeg, gotovo uvijek je unaprijed izgubljen rat. Ali boriti se za stvaranje nečeg drugačijeg i boljeg, sasvim je druga stvar.

Možda nikada nećemo promijeniti stav onih kojima je normalno tretirati životinje kao nevažna bića, koja možeš poslati u smrt, pa zaboraviti na to i vratiti se ručku. Ali možemo stvarati svijet u kome su oni izuzetak, a ne pravilo. 

Možemo objaviti psa sa riječima da je on biće, koje će, zbog svojih osobina, sigurno naći novi dom, a ne uz poruku: " znam da uzalud pišem, već mjesecima ga niko neće, a on čeka...", možemo dati bolji primjer, da bismo dobili bolji rezultat. Možemo preusmjeriti svoju energiju na to da radimo ono što je dobro, umjesto da kritikujemo, razgovaramo i zgražavamo se nad onim što je loše.

U životu, kao i kod ove teme, pokušajte sat vremena pričati o nečemu, krtikovati, žaliti se i ukazivati na problem, a onda pokušajte tih istih sat vremena uraditi nešto da se to promijeni. Rezultat vam je sigurno jasan u oba slučaja. Pišući sve ovo, ne mislim da mnogi medju vama koji će ovo čitati ne radite ništa. Naprotiv.  Sve zajedno nas podsjećam da možda ne možemo promijeniti svijet, ali uvijek možemo stvarati novi. Jedan u kome će generacije odrastati sa saznanjem da je svaki život jednako vrijedan. Pa kako, reče gospodin s početka priče, i kučeći.

Ovaj tekst posvećen je maloj Luni, koju smo izgubili prošle godine i našim psima Fridi, Beki, Eni i Tangu.

Ina Jokić

Tim Socijalizacija pasa Banja Luka

Zašto dolazi do problema u ponašanju pasa?

Imate li neki problem ili poteškoću sa svojim ljubimcem?

Na našu adresu stizala su pitanja, koja, sažeto rečeno, obuhvataju pse koji imaju probleme pri susretu sa drugim psima, koji ne žele poslušati neke svakodnevne stvari poput dolaska na poziv, koji vuku povodac, ne žele pustiti neki predmet, reže ili ne dozvoljavaju da im se pridje tokom obroka, ne mogu ostati sami kod kuće itd. Dakle , riječ je o svakodnevnim situacijama sa kojima se može susresti svaki vlasnik.

Šta uraditi u tom slučaju, ono je što se vjerovatno svi pitate...

Sva ova ponašanja imaju zajedničku pozadinu, odnosno razlog zašto ste sa svojim ljubimcem došli u situaciju koju niste sigurni kako ispravno razriješiti.

Za početak, nijedno ponašanje nije nastalo slučajno, niti se počelo dešavati odjednom. Jednostavno, na neke stvari obratimo pažnju tek kada nam počnu predstavljati problem. U tome je prva greška koju pravimo u postupanju sa našim ljubimcima.

Jedna od naših klijentica, napisala nam je kako je pas uglavnom sluša, ali postoje i one situacije u kojima je jednostavno ignoriše. Kroz razgovor se ispostavilo da je njen ljubimac uglavnom ne sluša, a da u par stvari koje su mu po volji, odluči da obrati pažnju na svoju vlasnicu :)

O čemu se radi?

Disciplina nije omiljena riječ medju vlasnicima pasa. :) Medjutim,nedostatak discipline dovodi do toga da vremenom pas bira da li će vas poslušati ili ne. Tačnije, ako mu je nešto interesantnije od vas u tom trenutku, vjerovatno vas neće poslušati, ako mu se ne dopada to što od njega tražite, vjerovatno vas neće poslušati, ako baš ne mora, vjerovatno vas neće poslušati. 

Najlakše je sve ovo objasniti primjerom kada psa učimo da ide na svoje mjesto. Pas zna gdje mu je mjesto i većinom vas posluša kada to od njega tražite, medjutim kada se npr. sprema hrana u kuhinji ili se u kući dešava nešto što je životinji zanimljivo, on baš i nije voljan da ode na mjesto i pokušaće na nekoliko načina da vas ne posluša. Ili će vas ignorisati, ili će krenuti prema izvoru uzbudjenja ( kuhinji, ulaznim vratima...) ili će sjesti ili leći na neko drugo mjesto koje je bliže onom što ga u tom momentu zanima. Sve to je znak da on u tom momentu radi ono što je sam odabrao, a ne ono što ste od njega tražili i da na ove ( i brojne druge ) načine testira našu volju. U testiranju naše volje psi mogu biti veoma simpatični, pa im u tim situacijama često popustimo. Popuštamo i kada nemamo dovoljno vremena ili volje da neku vježu odradimo do kraja. Popuštamo, u suštini u brojnim situacijama. 

Ovdje nije riječ o tome da morate biti strogi ili praviti robota od svog ljubimca. Riječ je jednostavno o tome da u svojim zahtjevima morate biti dosljedni i odlučni. Ako ste od 10 situacija, psu u 5 slučajeva nešto zabranili, a u ostalih 5 ( iz brojnih razloga ) mu to isto dopustili, on će od vas dobiti poruku: Ne moram baš uvijek da poslušam ovo. Nedostatak discipline tako će se iz nekoliko bezazlenih, svakodnevnih situacija pretvoriti u neposlušnost i u onim poljima koja vam, kao vlasniku zaista predstavljaju problem, čije će rješavanje, jednostavno prevazići vaše mogućnosti u datom trenutku. Vlasnici nam se često javljaju upravo u ovoj fazi, kada često čujemo zaista više ne znam šta da radim.

Disciplina u odgoju psa, je pored fizičke aktivnosti, ljubavi i pravilne brige ključna za suživot sa psom. Ono što uvijek naglašavamo, diciplina ne znači kažnjavanje psa ili uskraćivanje njegovih želja. Ona podrazumijeva dosljednost u pristupu ( ako ste korigovali psa u momentu kada npr. grize namjestaj, to ne mozete učiniti samo nekoliko puta, to morate učiniti u svakoj narednoj situaciji kada pas radi istu stvar i vaša korekcija treba kao rezultat imati to da pas prestane to da radi i tek tada je vježba završena ), pravila i granice. Pravila i granice podrazumijevaju usmjerenja koja dajemo psu. Ako šaljemo nejasne signale ( u jednoj situaciji istu stvar dozvoljavamo, a u drugoj branimo ), pas neće biti siguran šta treba da radi ili će birati kada da nas posluša. 

Takodje, u radu sa našim klijentima naglašavamo koliko je važan tajming za način na koji psi uče. Tajming podrazumijeva pravi trenutak da ispravite psa kada radi nešto što ne bi trebao, a da on razumije šta ste u tom momentu uradili. Pravi tajming je trenutak kada neželjeno ponašanje tek počinje i u tom momentu treba da se desi vaša jasna i odlučna korekcija. Tako će pas povezati to što je u tom momentu učinio sa tim da se vi sa tim ne slažete.

Pravila i granice u svijetu životinja, odvijaju se tiho, bez buke, prirodnim uspostavljanjem reda, jezikom tijela i nedvosmslenim odlučnim potezima u grupama u kojima se jedinke nalaze. Dakle, iz životinjskog svijeta treba da naučimo da disciplina nije nasilna, glasna, haotična ili impulsivna. Pravila i granice uspostavljaju se na prirodan način ukoliko ste dovoljno odlučni, imate jasnu namjeru i projektujete svoju volju kroz energiju koju upućujete životinji. Na ovaj način uspostavlja se odnos povjerenja i poštovanja  prema vlasniku, koji je u očima psa predstavlja lidera sigurnog u svoje postupke, koga će životinja prirodno pratiti. I prije nego što počnemo raditi sa njima na svemu što bi smo , u zajedničkom odnosu, htjeli popraviti, potrebno je da poradimo na sebi i slici koju kao vlasnici šaljemo svojim četvoronožnim prijateljima.

Za sva dodatnja pitanja i pomoć u odgoju kontaktirajte naš tim na FB profilu Socijalizacija pasa Banjaluka.