Djeca i psi - Šta trebamo znati?

Odrastanje uz psa, za svako dijete predstavlja divnu avanturu, ispunjenije djetinjstvo, razvija empatiju i stvara kod djeteta senzibilitet za svijet koji ga okružuje.

Psi su često najprivrženiji najmladjim članovima porodice i interakcija izmedju djeteta i psa je odnos razumijevanja i ljubavi  na kakvom bismo im mi odrasli mogli pozavidjeti. 

Djeca su instinktivnija i iskrenija, dok su psi obaziriviji prema najmladjima, svjesni da su oni nježniji, manji i osjetljiviji.

Ako ih usmjerimo na pravi način, ovo prijateljstvo služiće porodičnoj harmoniji, dobrobiti psa, a najviše odrastanju djeteta u osobu čije će emocije i odnos prema drugima biti bogatiji i zdraviji.

Kako ih usmjeriti?

Djeci je potrebno objasniti na koji način se trebaju odnositi prema psu, posebno ako je pas u porodicu stigao nakon djeteta. Iako su psi najčešće predmet obožavanja, djetetu je potrebno skrenuti pažnju da u igri psa ne smiju vući za uši, rep, udarati ga kada im nešto nije po volji ili na njega bacati igračke.

Takodje, od početka bi trebalo učiti dijete da na psa ne vrište, da mu ne otimaju igračke iz usta i da kada pas odmara ili jede , ne treba da ga ometaju. Važno je objasniti djetetu da pas nije igračka i da mu je u trenucima obroka i sna potrebno ostaviti prostor.

Za svako dijete važno je da nauči na koji način prići psima, kako našem psu u porodici, tako i ostalim životinjama sa kojima dolazi u kontakt.

Objasnite im da je najbolji način da se upoznaju sa psom, da se zaustave i da ih pas prvo onjuši, a da ga pritom pomaze isod vrata, po prsima, nikako po njušci, da psu ne prilaze praveći buku i pokušavajući da ga uhvate za glavu, jer na ovaj način mogu uplašiti psa.

Psi su tolerantni, ali kao i ljudi , svaka životinja ima svoje granice, pa nemojte dozvoliti nikakvu grubost ili agresivno ponašanje prema psu. Pas nam ne može reći da ga nešto boli, da mu ne prija  ili da mu je dosta neke aktivnosti. Zato bi interakcija psa i djeteta tokom socijalizacije i privikavanja trebala biti pod stalnim nadzorom odraslih.

Djeca ne moraju imati loše namjere, ali često ispituju granice i ne mogu znati da stvari koje rade možda ne prijaju psu. Nemojte čekati reakciju psa kako biste ovo uočili, jer odgovornost za dešavanja izmedju psa i deteta je isključivo na nama.

Važno je i da djetetu skrenemo pažnju da se sa svim psima koje sretnemo ne može ponašati na isti način kao sa našim psom. Svi psi su jednike za sebe, pa tako djeci treba objasniti da se ne zalijeću na tudje pse, da je potrebno prvo da nas pas upozna njušenjem i da mi, kao odrasli, sa vlasnicima provjerimo da li je u redu da se pas pomazi. Neki psi nisu dobro socijalizovani, neki od njih se boje djece i buke koju djeca često prave, neki su jednostavno nesigurni i nepovjerljivi prema svijetu oko sebe. To trebamo poštovati i učiti djecu da se ponašaju na isti način.

Kada su psi u pitanju, socijalizacija psa od dolaska u naš dom je za svaku pohvalu, ali treba imati na umu da socijalizacija obuhvata privikavanje psa na svaku novu situaciju, pa tako i na dolazak djeteta.

Baš kao i sa odgojem djeteta, sa usmjeravanjem pasa na pravilno ponašanje i granice ne treba nikada stati i ovaj proces je nešto što traje i na šta ne bismo trebali zaboraviti, kako zbog ponašanja psa, tako i zbog sigurnosti i pravilne interakcije sa djetetom.

Čak i oni koji nemaju pse i ne podržavaju odrastanje djeteta uz životinju u kući, nikako ne bi trebali učiti djecu da treba da se boje pasa i da su to opasne životinje koje će nas povrijediti. 

Upravo za ljude koji nemaju kućnog ljubimca, a imaju djecu, još je važnije da nauče pravila interakcije sa psima, kako  kod djece ne bi podržavali strah i odbojnost prema njima i stvarali buduće agresivno ponašanje prema životinjama.

Ukoliko iz sopstvenog neznanja ili straha njegujemo ovakvo stanje kod djece, ugrožavamo njihovu sigurnost na način da će dijete pri susretu sa psima paničiti ili pokušavati da se brani, čak i ako pas nije uradio ništa, što može izazvati reakciju psa, do koje ne bi došlo da smo se sa psom upoznali na miran i normalan način.

Za najveći broj loših iskustava izmedju čovjeka i psa, a pogotovo susreta najmladjih sa njima, odgovorni smo mi i naše reakcije. Neznanje, nepažnja, panika i predrasude su ono što stvara neželjene situacije. 

Psi su divne životinje, koje razumiju i znaju mnogo više nego što možemo pretpostaviti. Živjeti sa njima je velika privilegija, a oni koji su odrastali uz njih to najbolje znaju.

Ipak, ne treba zaboraviti da su životinje, koje komuniciraju drugačije od nas i svijet shvataju na svoj način, koji treba razumjeti i poštovati. I to prenijeti onima koji ostaju iza nas.

Djeca ( i psi ) su ukras svijeta :)

Tim Socijalizacija pasa Banja Luka

Za savjete i pomoć u odgoju kontaktirajte nas u inbox.

https://www.facebook.com/socijalizacijapasa.banjaluka?fref=ts

Na šta obratiti pažnju kada je pas pušten?

Trenutak kada puštamo psa sa povoca vjerovatno je jedan od zaista srećnih i uzbudljivih trenutaka za svakog psa. Bilo da ste u parku za pse, na lokalnoj poljani gdje se psi igraju ili u dvorištu gdje su vam u goste došli drugi psi na druženje, postoji nekoliko stvari na koje treba obratiti pažnju.

Odgovorni smo za sigurnost svog psa, ali imamo odgovornost i prema drugim vlasnicima i svom okruženju. 

Kao vlasnici treba da njegujemo  kulturu ponašanja, da imamo odredjeno znanje o psima, njihovom govoru tijela, načinu na koji komuniciraju jedni sa drugima, kao i da prepoznamo da odredjena ponašanja ne predstavljaju igru i da mogu dovesti do konflikta.

Evo na šta obratiti pažnju:

- Da li je vaš pas navalentan i ometa druge pse u druženju?

Prirodno upoznavanje pasa podrazumijeva da  će se psi onjušiti, obično počevši od zadnjeg dijela tijela, što će potrajati nekoliko sekundi i kratkim njušenjem glave. Ukoliko vaš pas ide direktno na njušku drugom psu, predugo njuši ovaj dio tijela ( psi će prirodno dozvoliti njušenje u predjelu glave svega nekoliko sekundi,)  drugi pas će podići usnu i pokazati zube ili zarežati kao znak upozrenja da je prešao granicu.

Takodje, ako se vaš pas neprestano postavlja iznad glave drugog psa, na njega stavlja šapu ili pokušava da ga zaskoči ( a nije riječ o instinktu za parenjem) očekujte da bi moglo doći do sukoba i nemojte dozvoliti ovakvo ponašanje. 

Ukoliko vi ne budete neko ko će opomenuti i spriječiti dalji tok dogadjaja, to će učiniti pas koji se osjeća ugroženim, a upravo tada nastaju situacije koje želimo da izbjegnemo - psi će se sukobiti i sami postaviti granice ponašanja. 

Do sukoba možda neće doći odmah, ali će svakako doći ukoliko ignorišemo da je naš pas navalentan i da to smeta drugim prisutnim psima. Vrijeme sukoba je samo pitanje toga koliki je prag tolerancije psa u čiji lični prostor ulazi drugi pas na navalentan način.

Treba da budemo svjesni da ova ponašanja ne predstavljaju igru i da ga psi u svom svijetu smatraju nesocijalnim i neprihvatljiim.

Psi vole da se ganjaju i trče, što je divna i zdrava igra. No, ako primijetite da  pas neprestano trči za jednim psom koji je pritom povijenog repa i tokom trčanja se okreće pokušavajući grickanjem da odstrani drugog psa, čime pokazuje da mu sve to ne prija, tada se ovi psi ne igraju, nego se jedan pas bacio u neku vrstu opsesivnog progona životinje koja je obično energetski slabija od njega.

Kako bismo spriječili neželjene i opasne situacije koje mogu nastati kada pas nije uz nas i ima povodac, naša pažnja treba da bude na onom što se dešava medju psima, osim ako se ne radi o psima koji se redovno druže i čije reakcije poznajete i vi i vaš pas. 

Čak i u tim situacijama ne bismo trebali više pažnje posvećivati telefonu, razgovoru sa drugim ljudima ili bilo čemu što nas može omesti da reagujemo na vrijeme.

Pravovremena reakcija je od velike važnosti. Kada već dodje do sukoba, u nastojanju da razdvojite pse koji su ušli u konflikt, možete biti ozbiljno povrijedjeni, a vjerovatno ni vaš pas neće proći bez posljedica. Takodje je važno znati da kada dodje do sukoba dva psa na prostoru na kome je pušteno više pasa, u samo nekoliko sekundi i ostali psi mogu se uključiti u taj konflikt, što može imati ozbiljne posljedice.

Preporuka je da ne nosite  hranu ili poslastice na mjesto gdje je pušteno više pasa istovremeno. Hrana je primarni instinkt i ako svi prisutni psi nisu potpuno socijalizovani, može se desiti da vam neki od prisutnih pasa koji su se okupili oko vas, pokuša uzeti hranu iz ruke, kada će nastati komešanje medju njima, a samo jedna ishitrena reakcija bilo kojeg psa može dovesti do okršaja, gdje možete biti povrijedjeni ili jednostavno stvoriti sebi neugodno iskustvo da budete u središtu sukoba.

Takodje, kada dodje do sukoba medju prisutnim psima, obično se medju vlasnicima diskutuje "koji pas je počeo" odnosno koji pas je odreagovao režanjem, ujedom itd. No, treba napomenuti da pas koga ste vidjeli da nešto radi, ne mora nužno biti kriv za sukob. Upravo zato je važno pratiti šta se dešava medju psima, jer vrlo je moguće da pas čiju smo reakciju vidjeli, reaguje na psa koji je dosadjivao, pokazivao dominaciju itd.  

Treba da budemo svjesni da sve što psi rade nije samo igra, da ono što se nama čini simpatično, slatko ili kao dio karaktera našeg psa, može biti samo naša percepcija i daleko od onog kakvo značenje ima u univerzalnom, prirodnom jeziku pasa. 

Živjeti sa psima i provoditi vrijeme sa ljudima koji dijele naše interesovanje i ljubav prema životinjama, kao i omogućiti svom psu da se upoznaje i druži sa svojom vrstom, je velika i divna avantura.

Kako bi svi provodili što ugodnije zajedničko vrijeme u druženju i igri, potrebno je da poznajemo reakcije svog psa, svakodnevno radimo sa njim na ponašanju i pratimo ono što se dešava kada pas nije na povocu. 

Tako ćemo doprinijeti stvaranju zajednice u kojoj postoji sigurnost i jedna lijepa kultura ponašanja koja će nam svima jednako služiti.

Tim socijalizacija pasa Banja Luka

Za savjetovanje i rad na ponašanju pasa kontaktirajte nas u inbox: https://www.facebook.com/socijalizacijapasa.banjaluka