Životinja zvana Odgovornost?

Psi su životinjska vrsta koja je kroz dugu istoriju veoma bliska čovjeku. Od toga da su korišteni kao pomoćnici i čuvari u svakodnevnom životu ( što je slučaj i danas ), do savremenijeg statusa psa kao ljubimca, koji ima ulogu da uljepša i upotpuni život. Uloga psa kao ljubimca bazirana je na emotivnoj komponenti.

Ovakva perspektiva odnosa sa psom pruža mnoge prednosti: Uči nas odgovornosti, povezuje sa prirodom, u razvoju djeteta podstiče osjećaj brige za drugog i daje nam sigurnost neuslovljene ljubavi, kojoj, kao ljudi,
težimo u svim odnosima.

Ipak, veoma je čest slučaj da vlasnici upravo pružanje ljubavi i pažnje smatraju dovoljnim, kako bi, od dana kada pas udje u njihov život, sve bilo u redu.

Već sa prvim problemima pitamo se zašto je pas iznenada promijenio ponašanje. Sklonosti koje nam se ne dopadaju pripisujemo njegovom temperamentu ili osobinama rase kojoj pripada. Česta rečenica vlasnika je i  " On je jednostavno takav " .

Sve ovo načini su da se ogradimo od toga kako smo mi uticali na ponašanje psa sa kojim živimo.

Šta smo uradili, šta nismo uradili, a šta smo uradili pogrešno?

Nemoguće je očekivati od svakog vlasnika da posjeduje sva potrebna znanja i vještine kako bi pas imao besprijekorno ponašanje, niti da uspije sanirati problem koji je već nastao i razvio ozbiljne dimenzije. Ali svijest o tome da smo u potpunosti odgovorni za ono što će pas pokazati nama, porodici i okolini je prvi, ali sigurno i jedan od najvažnijih koraka.

Kada znamo da je sve što se dešava refleksija našeg postupanja sa psom i kada na to ne gledamo kao na problem koji je nastao ko zna zbog čega, kako i zašto, tada ćemo biti spremni i na rješenje. Tu nam može pomoći iskusniji vlasnik, edukacija ili angažovanje stručne osobe.

Važno je da razumijemo da psi ne racionalizuju, oni reaguju. Dok se mi bavimo  razmišljanjem o mnogo komplikovanih stvari istovremeno, jednostavna reakcija vašeg psa, u trenutku će vam pokazati stanje u kome se nalazite, iako tog stanja možda niste ni svjesni. 

Vašu neodlučnost u stavu ili namjeri kada se obraćate životinji, pas će pokazati izborom da li želi da vas posluša ili mu baš i niste interesantni, na vašu paniku u nekoj situaciji pas će reagovati ili bježanjem ili napadom na okolinu, vaša popustljivost poručiće mu: Izaberi kako ti odgovara da se ponašaš.

Psi neprestano dobijaju  nejasne i zbunjujuće signale od svojih vlasnika. Vremenom ova konfuzija izaziva haotično stanje  kod psa, iz čega nastaju brojna neželjena ponašanja.

Pas nije siguran kako da reaguje na vas, šta želite od njega, da li treba da vas brani ili da vas prati, postaje zabrinut za svoje mjesto u vašem čoporu ili preuzima ulogu koja bi trebala biti vaša. Bilo koji od ovih ili drugih mogućih scenarija, kada niste svjesni svoje uloge u nihovom životu, dovešće do problema u ponašanju.
   

Forsiranjem isključivo emotivne komponente u odnosu sa psom koji živi kao ljubimac u kući, potpuno smo zaboravili da je svaki pas prvenstveno životinja, čije su potrebe mnogo veće od pružanja pažnje i adekvatne njege.

Još uvijek mislimo da je postavljanje granica potrebno samo ponekad, a da je disciplina druga riječ za okrutnost prema životinjama. Iako je kompletan prirodni poredak baziran na pravilima i ograničenjima, koje svi moramo poštovati zbog zajedničkog suživota, nerado to primjenjujemo na svog psa. Jer ostali psi su samo psi, dok je naš Mica, Maza, Beba, Ljubičica, Sunce, Šampion, itd.

Upravo fokusiranjem na emotivnu komponentu, potpuno smo zanemarili da se svaki pas vodi instinktima, reaguje po univerzalnim principima koji vladaju u životinjskom svijetu i da smo mu potpuno onemogućili da bude ono za šta ga je priroda stvorila, tretirajući ga kao čovjeka. Da, i vaša Beba i vaš trostruki Šampion su prvenstveno psi, pa onda ono kako ih doživjavate svojom emotivnom stranom.

Možda je problem u terminu. Riječ disciplina asocira nas na starca u dječačkom sirotištu  koji štapom kažnjava neposlušnost. 

Ipak izmedju dicipline i kazne ne stoji znak jednakosti. Disciplina podrazumijeva da u životu svakog psa postoji red, pravila i granice koje su jasno postavljene i definisana uloga vlasnika koji šalje što jasnije signale životinji.

Ako je vaš pas medju onima koji nemaju neku specijalni dnevnu rutinu, ako mu je manje - više sve dozvoljeno i samo ponekad ga ispravljate, kada vas njegovo ponašanje izbije iz takta, ako je njegova fizička aktivnost samo povremena i sporadična i niste sigurni da će vas poslušati van kuće ili u prisustvu drugih pasa, ako je on vaša beba za koju ne vrijede pravila koja važe za ostatak prirode, tada ste vjerovatno i vlasnik sa manjim ili vrlo ozbiljnim problemima koje vaš ljubimac stvara vama i okolini ( u zavisnosti od psa i konkretnih okolnosti ). Ili ćete to vrlo brzo postati.

I tada je vrijeme da preispitate svoju ulogu u scenariju koji se odigrava u vašem domu ili dvorištu. Psi nisu mašine koje neko može popraviti kada dodje do neželjenih situacija, jednostavno vratiti na fabrička podešavanja. Nijedan stručnjak na svijetu ne može psa uzeti i vratiti ga u pakovanju kakvom bismo htjeli, a da naš stav, naše ophodjenje prema psu ostane isto. Takva magija ne postoji. Neko vam može pomoći, ali ne može vaš posao uraditi umjesto vas.


Jer pas će uvijek biti refleksija svoje najbliže okoline u kojoj je vlasnik centralna tačka.

Odgovornost prema tome kako utičemo na njih, koliko smo spremni da učimo, da mijenjamo svoje postupke i budemo svjesni uticaja energije, koju u svakom trenutku projektujemo na psa, stalni je posao. Ali jednom kada se upustite u ovaj proces, shvatićete da odgovornost nije zvijer kakve ste se plašili.

Ipak je mnogo teže živjeti u vrtlogu problema i tražiti krivca negdje vani. Jer, kao i u svim ostalim stvarima u životu, kada se promijenimo, mijenja se i sve oko nas. Univerzum je u tome nepogrešiv.