Banja Luka ima ogroman problem sa psima lutalicama, koji osim što svakodnevno prijete ovom mirnom gradiću, narušavaju i sliku grada brojnim civilizovanim turistima koji će nas, upravo zbog ovih pasa, zapamtiti kao primitivno pleme na ivici urbane Evrope. Mediji daju svoj maksimalan doprinos kako bi se javnost upozorila na ove zvijeri i njihove opasne namjere. Sada se već nije šaliti, što su shvatili i gradski oci , gradjanima našeg grada dobro poznati po efikasnom i brzom rješavanju svih problema koji muče zajednicu. S obzirom na ozbiljnost situacije, na ovaj problem odgovorili su još ekspresnije. Nije da nismo navikli, ali im svakako hvala.
Od kada su krvoloci pohvatani ( iako se priča da još po koji vreba iz mračnih ćoškova ) mirnije spavaju svi koji znaju hodati, voziti bicikl, svi koji su ikada vidjeli psa ili za njega čuli. Tačnije mirnije spavaju svi, osim onih koji spadaju u ljubitelje životinja, ali o toj sekti ćemo nešto kasnije.
Da cijela stvar bude gora, pričalo se po našem malom, mirnom gradu, rasterećenom svih drugih briga i o tome da ove nemani laju, ali i trče. To je cijeloj priči dalo još jeziviji ton, u čemu je saglasna javnost ove, inače harmonične sredine.
Kao što svaki racionalan čovjek može da pretpostavi, lutalice se stvaraju iz čista mira i razmnožavaju se enormnom brzinom u cilju narušavanja našeg mira i komfora u gradovima koji pripadaju nama, jer je svijet uredjen tako da služi čovjeku.Čovjek je, prirodno, miljenik univerzuma i treba da eliminiše sve što mu stane na put.
Izabrani smo od strane viših sila kao bolji i vrjedniji od ostalih vrsta i samim tim, svoju superiornost treba da demonstriramo na svakom koraku.
Ukoliko neko od gradjana to još nije znao, cilj života jednog psa je da napadne i povrijedi čovjeka.
Treba znati i to da preferiraju djecu, starije i nemoćne osobe, mlade mame, djevojke koje ( sasvim prirodno) vrište i psuju pri susretu sa psom, zatim dobronamjerne komšije, zabrinute za vlastitu sigurnost, ali i zdrav razum sustanara koji se odlučio živjeti sa psom... Ukoliko ne pripadate nekoj od ovih kategorija, svejedno se ne trebate osjećati sigurno, s obzirom da svakog dana pronalaze nove razloge za napad i situacija je uvijek nepredvidiva.
Jedino rješenje je strah.
Gradjanima se savjetuje da se aktivno boje pasa, da šire paranoju javno, ali i razgovorima uživo, da uče djecu od malih nogu da će ih pas ujesti i da ne održavaju kontake sa vlasnicima pasa.
Komšijama koji su do sada trovali pse, savjetuje se da sa tim nastave u cilju stvaranja humanijeg društva bez pasa. Krajem godine ovakvi odgovorni i aktivni gradjani, mogli bi biti dobitnici nagrade za ljudskost i doprinos razvoju lokalne zajednice.
Možda vam se čini da psi ne napadaju ljude, ali uz malo zdravog razuma shvatićete da je i to izrežirano. To je dio plana obmane javnosti i čisti pseći spining. Dakle, pri svakom susretu sa psom budite u pripravnosti da opsujete, predjete na drugu stranu ulice, sklonite dijete na sigurno ili eventualno, šutnete psa, ali najvažnije, ne zaboravite da širite strah.
Vlasnici nemani nisu ništa bolji, ali im se po zakonu još uvijek ne može dovoljno pokazati gdje im je mjesto. Sreća je, pa sa svojim krvolocima mogu samo na jedno ogradjeno mjesto u gradu, a i to je, smatraju čestiti Banjalučani, previše.
Na kraju možemo samo da se nadamo da će zakoni i dalje da se donose na osnovu straha, predrasuda, neutemeljenih predubjedjenja i naravno, neznanja, a ne stvarnih dogadjaja i činjenica, jer nas to nikada neće dovesti do društva bez pasa i zajednice bez ljubitelja životinja, koji su, na žalost, zalutali kada su vrijednosti u pitanju.
Banja Luka se i dalje pita šta se desilo nekolicini njenih gradjana koji smatraju da je pas zaslužio da živi. Dok ovo pišemo negdje se rodio još jedan pas, još jedan od bezvrijednih oblika postojanja na četiri noge, koje što prije treba ukloniti, kako bi gradjani našeg grada u miru mogli da budu fobični, licemjerni i primitivni oko nekih mnogo važnijih stvari.
